Danas

Međunarodna pravda i dug efikasnosti

Godina velikih iskušenja za Haški tribunal

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene tokom rata u bivšoj Jugoslaviji prošao je kroz godinu velikih iskušenja. U proteklih 12 mesed, ova institudja međunarodne pravde uspela je - što hapšenjem, što predajom većeg broja optužeruh, što übrzanjem procesa da otkloni ~mač“ nad glavom, to jest tavorenje zbog neefikasnosti. Ovogodišnjim uvećanjem efikasnosti donatori i neposredni šef [Savet bezbednosti) uvereni su da pare koje su uložene i koje će biti uložene nisu date uzalud. U takvim uslovima izoštrene racionalnosti, samoubistvo Slavka Dokmanovića, koji se obesio par dana pred izricanje presude neće označiti nekakvu posebnu prekretnicu u radu Tribunala. Slučaj je zatvuren i kako suvo reče potparol Suda Kristijan Šartije „mrtvom čoveku ne možete izreći kaznu'. Uvećanje broja optuženih Jedna.od akcija koje ~u okviru svog mandata" a za potrebe Haškog tribunala obavlja SFOR dogodila se nedavno u Foči. Uhapšen je Milorad Krnojevac, od strane Haškog suda optužen za zločine protiv čovečnosti, teško kršenje Ženevske konvencije i kršenje običaja rata. U uglavnom šturim izveštajima o akciji SFOR mogli smo saznati da su Krnojevcahapsili nemački i francuski vojnici, da se on predao te da nije bilo posebnih problema niti gubitaka. Prebačen je potom u Hag, tačnije u pritvorsku jedinicu zatrvora u Ševeningenu, gde će, kao i ostali pritvorenici sačekati suđenje i izricanje kazne - naravno ako se prethodno nešto nepredviđeno ne dogodi. Kmojevac je bio na haškoj tajnoj listi optuženih. Pre samo par meseci vest o tome da je SFOR uhapsio osobu koju goni Hag, a posebno naknadno objavljena činjenica da se dotični nalazio na tajnoj listi bila je ravna senzaciji. „Zagrevala" je medije, privlačila pažnju, pobuđivala strepnje. No, kako je ove godine Tribunal već uvežbao, utvrdio i relativno često sprovodio ovakve akcije hapšenje i tajne optužnice, za javnost i medije predstavljaju „uobičajenu" stvar. Zbunjenost tajnim optužnicama više niko i ne pominje, pa posle godinu dana izgleda da je objašnjenje - tajne optužnice su neuobičajene ali legalne, sasvim prihvaćeno. Za Hag, međutim, svako novo hapšenje, ukoliko se ne desi kao prošle godine da optuženi pružajući otpor bude übijen, i sada znači više od navike, Zapravo ovaj mehanizam označio je prekretnicu u njegovom radu, u trenutku kada je izgledalo da je zločina i tužbi mnogo, ali optuženih ovom trenutku u ćelijama zatvora u Ševeningenu, rnestu koje se nalazi nadomak sedišta Haškog tribunala nalazi se 27 Ijudi. Većina ih je u pritvor dospela ove godine. Jedan deo optuženih se predao, [edan deo je ulrapsio SFOR. Sada se u Seveningenu pojavio novi problem - nedostatak prostora u zatvoru, ali s obzirom na značaj činjenice da Sud konačno pred sobom ima „solidan" broj onih koje tereti, uzmimo da će Ujedinjene nacije to već lako rešiti. Uvećanje budžeta Odobrenje za akcije hapšenja optuženih za ratne zločine SFOR je dobio 1996. U tom momentu u Ševeningenu se nalazilo tek desetak pritvorenih, brojka koja se u poređenju sa 76 optužnica još više smanjivala. Tako je najteža zamerka s kojom su se zvaničnici Haškog tribunala tada suočavali bila neefikasnost - u odnosu na man-

dat zbog kojeg su tu, u odnosu na pare koje su dobili i još više u odnosu na pare koje ne bi dobili, da su stvari ostale na tome. Od maja 1993, kada je rezolucijom 827 Saveta bezbednosti osnovan, Hagje funkcionisao na budžetu koji je određen takođe prema pravrlima Ujedinjenih nacija; nešto manje od 39 miliona dolara za 1994-95, oko 35 miliona dolara za 1996, gotovo 50 miliona dolara za 1997. i oko 65 miliona dolara za 1998. Uvećanje budžeta usledilio je sa uvećanjem broja pritvorenika. Posb samoubistva Slavka Dokmanovića u Ševeningenu ih je 27. U odnosu na 58 optužnica, koliko ih je ostalo posle nedavnog slučaja povlačenja 14 optužnica (usled nedostatka dokaza), ovo poređenje za zvaničnike Tri-

FOTO: ROJTERS

bunala više nije toliko bolno. Uz pomenuta hapšenja, veliki napredak označila je i dobrovoljna predaja onih koji su znali da su optuženi. 0 tajnim listama, koje su prema mišIjenju glavnog tužioca Luiz Arbur postale „značajno sredstvo u uvećanju efikasnosti Suda“, logično, ne zna se ništa. Ni to da li na njima ima mnogo imena. Jedno po jedno otkrivaju se tek prilikom hapšenja, kao u slučaju Dokmanovića, koji je, ne znajući da je na listi još pre hapšenja sarađivao sa Sudom, ili pak kao u slučaju Krnojevca, ili takođe uhapšenog Milojice Kosa, zvanog Krle. U Hagu su do sada izrečene dve presude. Dražen Erdemovič osuđen je na pet godina zatvora, a Duško Tadić na 25. Posle samoubistvom Dokmanovićev do-

sije je definitivno zatvoren. U toku je 12 slučajeva. Suđenje Milanu Kovačeviću, optuženom za zločine koji su se dogodili u okolini Prijedora počinje šestog jula.

Uvećanje kapaciteta Četrnaest Srba optuženih za zločine u logoru Omarska i Keraterm je oslobođeno u nedostatku dokaza. Za ovaj slučaj odustajanja od procesa vezana je i jedna mala misterija, koju zvaničnici Šuda, učvršećni u stavu da ne ulaze u polemike s medijima, nisu ni želeli da razjašnjavaju. Naime, na listi vezanoj za Omarsku fjedan od najozloglašenijih logora u tom kraju) nalazio se i izvesni Gruban. Umesto imena i prezimena pored Gruban u

zvaničnim dokumentima je u zagradama stajalo - ime nepoznato. Nezvanično, Hag o Grubanu nije znao ništa izuzev nadimka. 1 još nezvaničnije, u novinarskim krugovima pronosila se priča da je navodnog Grubana izmislio izvesni novinar u razgovoru s izvesnim vojnikom SFOR, pa je misteriozni čovek s nadimkom na listu Haga dospeo navodno samo na osnovu anegdote. U nedostatku dokaza i Gruban se našao u grupi oslobođenih, pa će tako misterija osta-

ti nerazrešena. Kada su procesi zvanično obustavljeni, tužilac Arbur je napomenula da slučajevi 14 Srba nisu sasvim zatvoreni. Ako se u budućnosti pojave dokazi, Hag će optužnice opet pokrenuti. Jedan od (sporednih) dugova efikasnosti, tačnije mehanizmu tajnih optužnica su i skandaii poput onog koji se dogodio u Beču. Osmog maja ove godine, predsednicu Repubkke Srpske Biljanu Plavšić, zadržala je policija na bečkom aerodromu, s obrazloženjem da je za njom raspisana međunarodna poternica, na osnovu optužnice Haškog tribunala. Ceo slučaj je istog trenutka kada se o njemu saznalo ličio na iživljavanje bečke policije, što se posle par sati i potvrdilo. Naime, Hag je demantovao postojanje naloga za hapšenje, i izričito objavio da predsednica RS nije ~ni na javnoj, ni na tajnoj listi optuženih“. Kao nagradu za svoju efikasnost, to jest više kao odgovor na nove potrebe, Hag je ove godme dobio još dve nove sudnice. Druga je otvorena u maju, treća u junu i po kapacitetima nove liče na prvu i do skora jedinu, s tim što je galerija za posetioce koji prati suđenja nešto manja. Kao što je poznato, suđenja su u Hagu javna i može ih, uz proceduru obezbeđenja pratiti svako ko to žeK. Službenici u Hagu kažu da je na galerijama uglavnom svet iz branše (studenti, profesori i profesionalci iz sveta međunarodnog prava) i, naravno, novinari, Sva suđenja se simultano prevode na par jezika, a jedan od prevoda važi za tri - bošnjački, srpski i hrvatski. Suđenja su dakle javna, proces transparentan. Od 1996. do danas misteriozne su ostale tajne optužnice s jedne, i, za razliku od sudnica, život u Seveningenu, s druge strane. Kad god su bili pitani o tome kako zatvorenici žive, ili - specifično o žalbama pritvorenih Srba, zvaničnici Suda odgovarali su da je to tajna, te da je sve po utvrđenim zakonima. U epicentru i jedne i druge tajne našao se i bivši gradonačelnik Vukovara, Slavko Dokmanović. Optužen je u tajnosti, uhapšen je i u zatvoru, zaštićenom velom zakonske tajne, proveo godinu dana. Nije izdržao i übio se uoči izricanja presude. Istraga o njegovom samoubistvu o kojem bi u ovom trenutku mogli postaviti desetine pitanja još je u toku. Recimo, da li će ostati tajna i to kako se dogodilo da se pokojni Dokmanović

übije uprkos navodnim merama stroge supervizije?! Kako se to moglo desiti, uprkos nebrojenim apelima, koje je Dokmanović upućivao ostalim pritvorenicima, osoblju zatvora, advokatu...a koji se u objašnjenju samoubistva obično tumače kao ozbiljni poziv upomoć?! Verovatno će i to ostati tajna, zapečaćena Šartijeovim surovom „presudom" slučaj je zatvoren, „mrtvog čoveka ne možete osuditi". A presuda je možda bila oslobađajuća.

Ovogodišnjim uveconjem elikosnosti donotori I neposredni šel (Savet bezbednosfi) uvereni su da pare koje su uložene i koje «e biti uložene nisu date uzalud. U fakvim uslovima izoštrene racionainosti, samoubisfvo Slavka Ookmanovica, koji se obesio par dana pred izricanje presude neće označiti nekakvo posebno prekretnico u rado Tribonala

Sanja Cosić

20

Subota - nedelja, 4 - 5. jul 1998