Danas

Prazna srca i nuna kasa

Bilans jugoslovenske fudbalske reprezentacije na Mondijalu u Francuskoj

U petak su mečevima Francuska - Italija i Brazil - Danska nastavljena takmičenja na 16. Svetskom prvenstvu u fudbalu. Nažalost, plavi više nisu uoesnici Mondijala. S osvojenih sedam bodova (dve pobeide - Iran i SAD, remi s Nemcima i poraz od Holanđana) zauzeli su deseto mesto. Na svom devetom pojavljivanju na završnici svetskih prvenstava ostvaren je jedan od najslabijih plasmana. Zapravo neuspešniji su bili samo u Španiji 1982. godine kada su osvojili 16 mesto. Na prvom Mondijalu u Urugvaju osvojeno je treće mesto, u Brazilu 1950. peto, četiri godine kasnije u Švajcarskoj sedmo, a na narednom Svetskom prvenstvu u Švedskoj opet su se plavi domogli pete pozicije. U Čileu 1962. su se plavi pomerili još jedno raesto napred, a dvanaest godina kasnije u Nemačkoj stiglo se do sedmog mesta. Za Španiju (1982) već smo rekli, a u Italiji 1990. godine plavi su opet na visokom petom mestu. Ovaj podatak sam po sebi daje odgovor na pitanje da li je u Francuskoj ostvaren uspeh ili ne. Analize koje će uslediti pokušaće da daju pravi odgovor zbog čega su plavi u Francuskoj uradili to što jesu. Da li je krivica do selektora Slobodana Santrača, koji je, kako mnogi tvrde, izabrao pogrešnu taktiku, a neki ga čak optužuju i za nedovoljno kvalitetan rad i na treninzima - „Nismo bili spremni za turnirski sistem takmičenja" (Miljanić), „Ovako treniraju rekreativci" (Drulović), Ui je kriv Mijatović što je promašio penal, ili je ipak za sve kriv samo Bog koji narn je okrenuo leđa, kako to tvrdi Željko Petrović? Bilo šta da otkriju stručne analize, ostaje činjenica da su srca fudbalskih zaljubljenika u Jugoslaviji ostala prazna. Naravno, nisu oduševljeni ni fudbaleri, razočarani su i u rukovodstvu plavih. Jer, propuštena je velika šansa da se kasa FSJ napuni do vrha. Istina, ni ovako se u kući fudbala ne mogu požaliti. Naime, za samo učešće na Mondijalu plavi su dobili 3 miliona švajcarskih franaka, a dodatni milion zaradili su i zahvaljujući prolazu u osminu finala. (Svaka naredna utakmica donosila bi još po jedan milion). Uz to u kasu plavi slilo se i 700.000 švajcaraca koje je FIFA uplatila svakoj od 32 nacionalne reprezentacije za pripreme. Dakle, u Imsu FSJ

slilo se 4.750.000 švajcaraca, a od te sume fudbalerima će pripasti 30 odsto. Marketinška služba FSJ obezbedila je od domaćih sponzora (Vojvođanska banka, Kontinental banka, Apatinska pivara, Sinalko, NIS Novi

Sad, EPS, Nikolas) pozamašnu sumu novca. Naravno, ostaje tajna koliko su plavi uštedeli. Naime, FIFA je snosila sve troškove za 45 članova naše delegacije (igrače, stručni štab, rukovodstvo), ali tokom boravka u San Galmijeu u goste su plavima dolazili bivši fudbaleri, treneri, fud-

balski radnici i, naravno, brojni političari. Tokom boravka u San Galmijeu plavi su bili u strogom karantinu, pod budnom pažnjom francuske policije. Desetak njih je danonoćno dežuralo oko

zamka u kom su bili naši fudbaleri tako da niko bez najave i, naravno, odobrenja generalnog sekretara FSJ Branka Bulatovića nije mogao da dođe do naših fudbalera. No, nisu se u rukovodstvu FSJ, zadovoljili samo tim, organizovano je i dodatno obezbeđenje - pet mladiča iz jedne privatne agencije iz Čela-

reva danonoćno je bdelo nad našim fudbalerima. Zahvaljujući ovakvom obezbeđenuu osujećen je pokušaj jedne albanske grupe da uznemire Santračeve pulene. Rukovodstvo FSJ je zbog tog pokušaja, uložilo pri-

govor FIFA. O zbivanjima u plavom taboru iz Francuske izveštavalo je tridesetak novinara. Do informacija se, po pravilu, teško dolazilo, osim na konferencijama za štampu. Ipak, neke dobro čuvane tajne su nekako stizale do predstavnika sedme sile. Jedna, od njih je bila ona o povredi

Mirkovića. Želeli su u stručnom štabu da sakriju tu vest i od novinara, još više od Nemaca, ali u tome nisu uspeli. Odmah je sazvan sastanak na kom je pokušano da se pronađe „doušnik", ali je njegovo ime ostalo do

dnas nepoznanica. Zbog tog „ekcesa" bilo je dogovoreno da fudbaleri više ne daju izjave. Međutim, odmah posle utakmice s Nemačkom (taj dogovor je postignut dan pre tog duela) „progovorio" prvo Ivica Kralj, a potom se „jezrk odvezao" i ostalim igračima. Sutradan kada su novinari želeli da porazgovaraju s Mirkovićem on je najpre odbio da priča, pravdajući se da je takav dogovor postignut, a kada je čuo da su ostali još juče ~progovorili" Mirković kratko je prokomentarisao: „Zar se ni ovog dogovora ne možemo pridržavati“. Inače, kako nam je priznao jedan od kolega naši su i u Francuskoj ispoljili poznatu snalažljivost. Naime, pres centar je bio odlično snabdeven telefonima, ali s njih se moglo samo zvati, ali ne i biti zvan, odnosno broj priključaka je bio tajna, za sve, osim domišljate Jugoslovene koji su s tog aparata pozvali mobilni aparat i tako „provaljivali" broj, te su te brojeve slali svojim redakcijama i tako izbegavali plaćanje astronomskih računa. Srećom po domaćine nisu previše oštećeni jer su se iz Francuske zajedno s fudbalerima vratila većina jugoslovenskih novinara. Kao što već rekosmo, uslediće analize zbog čega su se plavi vratili pre vremena iz Francuske, a dok one ne ugledaju svetlost dana, mi ćemo na miru uživati u završnici Mondijala. Te susrete najboljih mogli bi (i morali) da gledaju i naši fudbaleri, naravno i članovi stručnog štaba i da nešto nauče. Ne moramo se uvek učiti samo na sopstvenim greškama.

Za samo ucešce no Mondijaiu pšavl su dobili 3 miliona šva|carskih Iranaka, a dodatni milion zaradili su i zahval|u|ućl prolazu u osminu linala. (Svaka naredna uiakmica donosila bi još po gedan milion). Uz to u kasu plavih slilo se i 750.000 švajcaraca koje [e FIFA uplatila svakof od 32 nacionalne reprezentacije za pripreme za SP

Subota - nedelja, 4 - 5. jul 1998

21