Danas

►Slobodan Milošević je ranjiv

Izveštaj Američkog instituta za mir o budućnosti Srbije (1)

U Insttiutu za mir Sjedtiijenih Američkih Ddava 25. aprila 1998. je vođen sastanak Radne gmpe “Bosna”, kojaje diskutovala o budućnosti Srbije i Miloševičevog režtina. Radna grupa se sastojala odpredstavnika vladinih agendja i nevladntiuh orgammcijakajesustručnezapitartjaßalkana. Podpredsedateljstvombivšegambasadom SAD u Bosni i Hercegovini Džona Menzisa, radna grupaje diskatovcda o prtineni mirounog sporazamazaßosnu, kroz analizu 1997. i 1998. godine. Shvatajua da Bosna ne maže opstati kao demokratska ctižava dok se nalazi u regionu koji nije stabilan i demokmtski, Institutje počeo chskusiju o balkanskom prostom i izgledima za njegov politički i ekonomski razvoj. Cilj Instituta nije bilo postizanje konsenzusaunutar grupe, nego istraživanje problema iopdjazanjihovo rešavanje. Ovdeje datpregleddiskusija tokom radagmpe odvišegdanagmpeDanielServer, činovnikazapmgmmeLaurenVanMetrei asistenata za istmživanja Kristine Herrmann i Albert Cevallos. Danas objavljuje u celini ovu analizu.

lako opstaje na ostacima najvažnijih poluga moći, Slobodan Milošević je ranjiv. Nastavak njegove vladavine zavisi od sposobnosti da učvrsti svoj politički sistem, uglavnom od novca zarađenog od prodaje državne imovine. Kao što je radio krajem osamdesetih, Milošević i sada manipuliše srpskim nacionalistima, zabrinutim za Kosovo, što je osnova njegove nesigurne političke pozicije kod kuće. Javna apatija zbog ekonomskih teškoća i nedavni rat u Bosni, pokazuju da Milošević možda neće više moći da računa sa kartom nacionalizma pred srpskom javnošću. Među običnim Ijudima je rašireno mišljenje da sovska kriza može učvrstiti Miloševićev režim, ali ne i doneti mnogo za Srbiju. Jačanje pozicija ultranacionaliste Vojislava Šešelja sugeriše da je on budući naslednik, čime Milošević manipuliše, prikazujući se kao poželjniji međunarodnoj zajednici. Demokratska opozicija je slaba i nezadovoljna podrškom koju međunarodna zajednica daje Slobodanu Miloševiću. Slučaj Mila Đukanovića, izabranog za predsednika Crne Gore 1997, je jedan od nekoliko znakova nade. Đukanović još nema političku bazu u Srbiji pa zato nije pravi Miloševićev rivali

Da li je Miloševie neophodan?

Posle datog opisa, nameće se pitanje da li je Miloševićevo vladanje dobro za Srbiju? Milošević vlada kao personalni autokrata i nije u stanju da donese i uspostavi stabilne političke i ekonomske institucije. Kao rezultat te činjenice, tranzicija u Srbiji će biti teška, a možda i nasilna. Zato se moraju aktivirati opcije ostalih lidera, kako bi se uspostavile demokratske institucije i izbegla haotična tranzicija ka vladavini drugih autokrata. Neizvestan je napredak i u Bosni i na Kosovu ako Milošević i dalje bude prepreka demokratiji. Zbog toga je došlo vreme da prestane zavisnost međunarodne zajednice prema Miloševiću, nasldia pusie postizanja

Dejtonskog mirovnog sporazuma. nacionalizma i motivisati njegove većoj meri zavisi od Beograda i Miloševićev dolazak na vlast je nosioce na borbu za što veći stepen demokratizacije Srbije. Sto se usko povezan sa ukidanjem auto- demokratije u Srbiji. duže ovaj proces bucie odlagao, nomije Kosovu, pa bi bilo neizvo- Üblažavanje međunarodne izola- sve više će tranzicija političke dljivo da on postigne sporazum sa cije Srbije može takođe biti efika-

Kosovarima bez opasnosti po sopstveni politički opstanak. Političke opeije U tražfenju autokratiji, međunarodna zajednica mora uzeti u obzir napore demokratskih partija, nevladinih organizacija i nezavisnih sudija da se što bezbolnije prođe kroz tranziciju. Pored toga, u Miloševićevom okruženju se može pronaći legitimni naslednik: bivši aparatčici su dokazali kroz celu istočnu Evropu da su u stanju da organizuju pouzdanu

državnu administraciju i, generalno, postojane demokratije. Sa slabom demokratskom opozicijom, koja je u haotičnom stanju na nacionalnom nivou, buduće lidere treba tražiti na nižim lestvicama, među lokalnim vlastima izvan Beograda. Uspešni napori SAD u istočnoj Evropi tokom osamdesetih da se afirmišu novi lideri pokazali su se efektnim i zato zapadne vlade moraju usvojiti slične programe za Srbiju. Srpski nacionalisti nisu inherentno antidemokrate i uživaju bitnu podršku naroda. Sjedinjene Države bi trebalo da naprave naoor u pogledu razt'mevdiua srpskog

sno. Kontakt sa Organizacijom za bezbednost i saradnju u Evropi (OEBS], može ojačati demokratsku opoziciju i pomoći uspostavljanju političkih institucija potrebnih za stabilnu tranziciju i za demokratsku vladavinu. Nadalje nije moguće moroljubivo rešenje za Bosnu i Kosovo sa vladajućim režimom. Srpski narod zaslužuje bolje i treba da dobije mogućnost da uživa u prosperitetu i slobodi, u okvim otvorenog i demokratskog društva. Američki uspeh na Balkanu zavisi od uspo-

stave legitimnih, stabilnih i demokratskih režima, zbog čega je došlo vreme da međunarodna zajednica identifikuje i podrži alternativne političke lidere i razvije suštinski demokratski programe za Srbiju. Diskretan kontakt sa radikalima mogao bi pomoći u pripremanju alternative vladajućem ježimu. S druge strane, podrška Šešelju kao alternativi za Miloševića, uzdrmala bi demokratsku opoziciju i mogla uticati na rast snage opasnih političkih opcija. Poslednji događaji na Kosovu su doneli kritiku srpske uloge u našem javnom mnenju, pojačavajući fak. aa mir na Balkanu u naj-

moći u Srbiji biti traumatičnija i opasnija po region.

Politička i ekonomska katastrofa

Na skupu je preovladalo mišljenje da Slobodan Milošević, iako dominantna figura u SRJ, ne uživa više onako jaku podršku kao u ranim devedesetim. Shodno izveštaju iz marta 1998. Američke informaciope agencije (USIA), u Srbiji je čak 58 procenata stanovništva protiv Miloševića, a tek 38 odsto onih koji su za njega. Miloševićeva “aura nepobedivog” je isparila, posebno posle masovnih protesta 1996-97. Nekoliko nedavnih promašaja su uzdrmali režim, ali oni još nisu ozbiljna pretnja njegovom režimu. Nalazeći se na ustavno slaboj poziciji predsednika SRJ, Milošević se sada drži proverenog recepta vaninstitucionalne kontrole svih nivoa vlasti; policije, elektronskih medija, armije. lako on toleriše relativno slobodnu štampu, sa otprilike polovinom nacionalnog tiraža, koja ga kritikuje i suprostavlja mu se, Milošević ne dozvoljava nikakav ozbiljan izazov za svoju vlast i donosi sve važne odluke sam, sa neznatnim ili nikakvim poštovanjem zakona i Ustava. U ovom trenutku on pokušava da učvrsti svoje pozicije u Crnoj Gori, Kosoi univerzitetu. Cvrsta valuta daje gorivo Miloševićevoj vlasti. Prošle godine on je kupio sebi moć prodajom Srbija Telekoma, kada su 49 odsto ovog sistema postali vlasnici Stet iz Italije i OET iz Grčke, za 1,2 milijarde dolara. lako je vlada izjavljivala da će ovaj novac biti korišćen za razvoj srpske ekonomije, kroz investicije u proizvodne i izvozne programe, masa sredstava je potrošena na plate i penzije pre septembarskih izbora, u cilju stabilizacije podrške Miloševićevoj Socijalističkoj partiji i njihovim komunističkim saveznicima, koje predvodi njegova žena. Dalje prodaje su predviđene, uključujući i prodaju državne kompanije za energiju. Sutra: Šešelj je sledeći

Srpski nadoiralisli lisa iiherenfti® I sžkap bifnn peiriSca mmmiu

Traazici|fl u Srbiji ce bifi teška, a niožda I mmmlfm. Zafo sujroriijii okfivirtffi @pci|e eiieiih iidera, fake bi se espostn¥ii@ ietiiokrefske insfifudje i Izbegla haotičnu fronzlcija ku vladaviiii iruiih nutekrufu* ieiiuesten je nupređuk I u iesnl i na Km evu ukm i daife beđe preprete demeicrefiii* Ibeg tegu je đmlm erenie prestene zavisnost meiuiarediie mjedsiice preniu nusiaia pesie pesfiiaiiia ielfeniiceg mirevieg speruiima

%u slmb&m demokratskom opoxiciiom # fcd|a |e u kaotičnom stonp na načionainom »Ivou, buduće iidere treba tražiti mu aižiin lestvicama, nieđn ieicoiniiti viasfšma iwan Eeegrađa

Čvrsta valuta, gorivo vl|||i; Milošević na predizbornoj konvenciji SPS

Sreda, 15. jul 1998

11