Danas

Prosinečki teži od prosvetara

Slomivši štrajk prosvetnih radnika, hrvatska vlada ~uspešno“ isprobala model razbijanja socijalnog protesta

Zagreb - Hrvatski je predsjednik najavio svoje produženo, dvomjesečno odmaranje. Dvor se ovih dana preselio na Brijune, a u međuvremenu će se već više puta dograđivani i obnavljani prostori na Pantovčaku ponovo preuređivati. Tuđman je tako još jednom manifestirao nevjerojatan socijalni autizam. Pokazao je neshvatljivo ignoriranje sve masovnijeg j masivnijeg socijalnog nezadovoljstva. Vlast je upravo odbila zahtjeve prosvjetara da im se povećaju mizerne plaće, a unatoč odluci Ustavnog suda žilavo pokušava eskivirati i plaćanje duga umirovljenicima, tvrdeći da država za to nema novaca. Ali za tko zna koje već preuređenje vladarskih odaja uvijek se nađe.

Predsjednički dvori već su obnavljani i proširivani, raskošno su uređeni i Banski dvori u kojima stoluje vlada, nije se štedjelo ni u oblaganju Sabora u mramor i pozlatu. U luksuziranju Tuđmanova vlast nikako nema mjere. Može joi biti. U svoje kovčege za odmor hrvatski je predsjednik spakirao i model razbijanja socijalnog prosvjeda, koji je upravo isproban na štrajku prosvjetnih radnika. Drastična reakcija Nezadovoljstvo u zbornicama skuplja se godinama. Tvrdeći da su u startu podcijenjeni, školski sindikati traže primjenu zapadnih standarda po kojima je prosječna plaća u državi ujedno i najniža nastavnička plaća. Vlada neprestance odvraća da je to u sadašnjim hrvatskim prilikama neodrživo. Kao, država je tek izašla iz rata, svi se moraju stisnuti, treba imati strpljenja... Prosvjetari su se odlučili za javni pritisak, povremeno su posezali za upozoravajućim štrajkovima, da bi na koncu, pri samom kraju školske godine, ušli u štrajk do ispunjenja zahtjeva. Ima mišljenja da su sindikati isprovocirali konflikt iz nekih uskih, liderskih pobuda. Ali, suština njihova spora s vladom - nesumnjivo je socijalne prirode. Čini se da su ocijenili kako je i za njih kucnuo čas. Posljednjih se mjeseci mnogo govorilo o tome da jedržavna kasa sve

punija, znalo se da je u pripremi rebalans proračuna. Prosvjetari su, po svemu sudeći, ocijenili da je trenutak; sad ili nikad. Tempiranje štrajka u vrijeme kada se školska godina privodi kraju činilo se kao snažan, ali logičan izbor. Suština je štrajka da udara gdje najviše boli, tamo gdje će se su-

protna strana osjetiti najviše pogođena. Vlada je reagirala neočekivano i drastično. Na štrajk školskih sindikata odgovorila je odlukom o prijevremenom prekidu nastave, što je apsolutni presedan u povijesti školstva. Zakonski, nastavu je mo-

guće prekinuti samo u slučaju rata ili elementarnih nepogoda, pa su mnogi ocijenili kako je riječ o uvođenju izvanrednog stanja u školske klupe. Reagirajući krajnje neprimjereno, vlada je pokazala kronično pomanjkanje senzibiliteta ne samo za profesore, nego i za školu i učeni-

ke. Posežući za arbitrarnom odlukom u jednom u suštini malom sporu, ponovo je iskazala nemoć u razrješavanju konfliktnih situacija i još jednom potvrdila reputaciju da se, suočena s problemima, ponaša poput slona u staklarnici. Naprasnom odlukom o prekidanju nastave školstvo je dovedeno do kaosa. Nadležni

ministar poručivao je da su ravnatelji dužni osigurati popravljanje i zaključenje ocjena, ali događalo se da su na tom poslu angažirane i čistačice. Umjesto pregovora sa sindikatima, vlada je pokušala nahuškati javnost protiv prosvjetara. Pojedini su ministri izjavljivali da su učitelji i nastavnici bolje plaćeni, a rade manje od dfugih državnih služoenika, te da ove stoga treba nagraditi iz ušteda, koje će, navodno, nastati kada se prosvjetnim radnicima zbog štrajka uskrate plaće. Nagrade za štrajkbrehere Pokazalo se da sindikalne zahtjeve vlada ne odbija iz financijskih razloga. Sindikati su izračunali da je za njihovo pokrivanje potrebno oko 270 milijuna kuna. A toliko, primjerice, iznosi jedna trećina duga Dubrovačke banke, što ]U je država odlučila sanirati. Ili, toliko stoji podizanje nove tribine na ~Dinamovom“ stadionu; stara je, naime, porušena u skladu s Tuđmanovim megalomanskim planovima o proširenju stadiona.

Zlatko Šešelj, ravnatelj privatne gimnazije u Zagrebu, ustvrdio je da nogometna zvijezda Robert Prosinečki financijski teži više od onoga što traže prosvjetari, a njegov je ugovor, navodno, plaćen iz proračuna. Na k'oncu je i potpredsjednik vlade Borislav Škegro javno obznanio da pare nisu problem, da bi država lako na-

makla ta sredstva, ali da se pritiscima neće popustiti. Vlada je bila spremna financirati čak i povećan broj mjesta na fakultetima i u srednjim školama, kako bi se naknadno upisali eventualno neocijenjeni učenici. Dok se organizatorima štrajka prijetilo prekršajnim pri-

iavama, za one koji ne štrajkaju - izglasana je posebna premija. Za štrajkbrehere određena je nagrada u visini približne prosječne plaće. Pritisak je bio prevelik, a pred neizvjesnošću Ijetnih upisnih rokova osipala se i početna učenička i roditeljska solidarnost, pa su prosvjetari popustili. Njihovo obrazloženje kako hrvatskom Saboru prepuštaju da

bez pritiska štrajka slobodno odluči o rebalansu proračuna samo je izgovor za časno povlačenje. Mada je opozicija snažno podržala nastavničke zahtjeve - na toj se temi prvi put uspjela ujediniti - sve je bilo uzalud. Nije bilo koristi ni od toga što je i dio HDZ dao naslutiti da zahtjeve prosvjetara smatra opravdanim (tako je predsjednik Sabora, Vlatko Pavletić, javno podsjetio da se on, kao svojedobno ministar prosvjete, bio izborio za vrlo pristojne plaće učiteIja i nastavnika, ali su one u međuvremenu srozane). Potpuniporaz Štrajk je de fakto okončan potpunim porazom. Doduše, vladajuća je stranka ipak predložila dodatni novac za školstvo, ali ne za plaće nastavnicima, nego za isplatu božićnica, jubiiarnih nagrada i siičnih davanja. Vlada je donijela i zaključak da se u idućoj godini predvidi rast sredstava za školstvo, koja bi trebala rasti nešto brže od izdvajanja za ostale javne službe. Ali, sindikati upozoravaju da se u državnom buxetu, koji je u međuvremenu rebalansiran, udio prosvjete dodatno smanjio, te da je sada definitivno među najnižima u Evropi. Školska godina u Hrvatskoj ipak je okončana u zakonskim okvirima. Nakon što zaključe ocjene svojim učenicima i obave ostale poslove koji ih čekaju, i prosvjetari mogu na zasluženi odmor. Ali, naravno, ne na Brijune i ne na dva mjeseca. Za razliku od šefa države, koji će se iz duge Ijetne nirvane vratiti u rasipnički obnovljene Dvore, njih najesen čeka stara mizerija. Slamanjem štrajka prosvjetara vlast je uputila snažnu poruku da se pritiskom ništa ne može postići. Tvrdi se da je strah od lančane reakcije bio i glavni razlog

njena oštra postupanja. Vlada se tvrdoglavo oduprla, navodno, ne samo zbog svoje i dosad više puta ispoljene socijalne bešćutnosti, nego i iz straha da bi joj se, ako samo jednom popusti, svakoga dana pod prozorima mogli jatiti neki novi socijalni nezadovoljnici. Ali, na toj se osnovi socijalni mir ne može uspostaviti. Jelena Lovrić (AIM)

Reagujući krajnje neprimereno, vlada je pokazala hronično pomanjkanje senzibiliteta ne samo za profesore, nego i za školu i učenike. Posežući za arbitramom odlukom u jednom u suštini malom sporu, ponovo je iskazala nemoć u razrešavanju konfliktnih situacija i još jednom potvrdila reputaciju da se, suočena s problemima, ponaša poput slona u staklamici

Umetnost socijalnog autizma: Predsednik Tuđman s Miroslavom Ćirom Blaževićem i hrvatskim fudbalerima nakon povratka hrvatske reprezentacije iz Francuske

Štrajkači jednako ,,četnici" Strajkači jednako „četmcr

Tvrdnje da prosvjetari manipuliraju učenicima dovedene su đo usijanja izjavom jednog od sabornika HDZ, koji je ustvrdio da strajkasi guraju djecu u prve redove te da su po tome jednaki „cetmcima". Na svaku najavu da bi se prosvjetari mogii uputiti prema Saboru ili Vladi, oko tih visokih adresa raspoređivane su enormne policijske snage. v Na konću je sindikate javnih sluzbi izvan strajka Vlada navela da joj izraze divljenje I zahvalnost, a kolegama u štrajku zaprijete.

Sreda, 15. jul, 1998.