Filatelista

podrazumevajući ove cone za jednu земји. Као što se vidi tendencija kretanja cena bila | Je stalno čvrsta.

Poznato je međutim da se Zumstein katalog daje u štampu polovinom tekuće godine za narednu godinu, fe su coenc po ZumStein katalogu za 1953 godinu izraz formiranih cena na švajcarskom iržištu maraka u III kvartalu 1952 godine.

U novembru 1959 godine lirma Scheurer iz Basela (prema podacima iz časopisa S. B. M. Zeitung br. 11 iz 1952 god.) nudi gornje marke uz cenu:

Dunavska konferencija Sfrs. 0,75 za 1 seriju V Kongres Sirs. 1,60 za 1 seriju Košir Sirs. 1,— za 1 seriju

Videli smo ranije da su oglasi američkih lirmi za ove naše marke objavljeni u oktobru 1952 godine, a već sledećeg mesoca Švajcar=ska firma Scheurer ide ispod cena koja ђЂејеži Zumslein u svom katalogu za 1953 godinu. S tim u vezi ne može se izboći rasmatranje sledećih pitanja:

1) da li postoji kakva uzročna veza u kretanju cena ovih izdanja naših mareka u SAD sa otstupanjima Која je firma Scheurer u поvembru 1952 godine izvršila od Zumsteinovih cona, i

2) pošlo se radi o neponištenim markama, da li cene koje se nude za ove serije u ЗАР ne preistavljaju jedan zabrinjavajući presedan čije se posledice tek mogu naslućivati i pretpostavljati.

Da budemo jasniji kod ovog drugog pilanja. Serije o kojima je reč nalaze se van lečaja, Čiste pošlemske marke dok se nalaze u lečaju, kao vrednosni papiri sui genoris, imaju promenu cenu ravnu nominalnoj ceni. To istovremeno ne znači da promoeina cena posle. povlačenja maraka iz točaja mora da bude ravna nominalnoj coni. Međutim, еко-

Како се израђују

nomski posmatrano, kupci noeponištenih maraka u stvari vrše neku vrstu ulaganja u poštanske vrednosnice uz sopstveni rizik. Pri tome elemenat poverenja igra ogromnu ulogu i stvarno se na njomu najvećim delom toemelji savremeni irgovinski promet poštanskih maraka. Ovo praktično treba da znači da kupci noponištenih maraka pristupaju sakupljanju maraka jedne zemlje u uverenju da neće doći u situaciju da kasnije te iste marke mogu nabaviti po ceni nižoj od nominale. Nije važno ovom prilikom pitanje da li je sakupljanje čistih maraka pravilan ili nopravilan smer u filateliji. Činjenica je da se veliki deo jilatelističkog prometa obavlja posredstvom neponištenih maraka i zato ovu činjo= nicu ireba primiti takvom kakva jeste, Prema tome, pitanje se sada može postavili i ovako: da li cene pomenutih serija naših maraka u SRMD neće uzdrmati poverenje «koje lilatelisti ostalih zemalja imaju u način prodaje naših maraka? 1, u daljoj konsekvenci, da li to istovremeno ne preistavlja opasnost za sužavanje masovne propagandne bize, da sc iako izrazimo, za našu marku? O ovim pitanjima svakako se može diskutovati, ali donositi bilo kakve zaključke bilo bi suviše preuranjeno.

Medu više od 900 naših organizovanih članova — razmonjivača maraka sa inostranstvom ima znatan broj kvalifikovanih ekonomisla. Međutim nije nam poznato da li je ko od njih sada prilazio studioznoj obradi oYih interesalnih pitanja iako nema sumnje u to da n:ši ekonomisti — razmoenjivači maraka sa inostransivom imaju svakako noposrednijih ulisaka i tačnijih zapažanja od au tora članka koji inseče ne vrši razmenu sa irioslranstvom. Zato očekujemo da će se kroz naš časopis, u diskusiji o ovim pitanjima, doći do mišljenja i predloga koji će biti dragoceni za iznalaženje najboljeg i najcelishodnijog rešenja po istzknutom problemu.

поштанске марке

(По Херберу)

Поштанске марке су мали вредносни папири. Да би се фалсификаторима бар отежао рад, ако не и онемогућио, почеле су се већ од самог почетка предузимати заштитне Мере при изради марака, Употребом Дикинсоновог папира добила је свака марка у папирној маси свилено влакно, које је са задње стране било видљиво. У Швајцарској се употребљавао влакнаст папир, у чијој маси се виде, ситна разнобојна свилена. влакна, Код немачких марака, после 1870 године, Као и код многих других земаља употребљавао се безбојни рељефни тисак, код кога је Средишни део марке — у већини случајева грб — израђен јако рељефно. Употреба боја, Које се растварају у води, онемогућила је

скидање жига са марака, тако да је тек хемиским путем могућно отстранити трагове жигова. Још једно заштитно средство било је „гофрирање“, утискивање шара у виду саћа у марку, чија се папирна влакна на тим местима пресеку, при жигосању продире боја за жигосање лако у папир, чиме се онемогућава уклањање трагова жигосања и поновна употреба марке, Исто тако примењивано је и нумерисање марака на задњој страни јасним цифрама. Слично је и са контролним словима, која су тако унета у два или четири угла марке, да се на читавом табаку не налазе две једнаке комбинације, (Ово се на првим издањима Енглеске скоро увек примењивало. Заштитно средство, које

=