Filatelista

trebljavan papir s ovim vodoznakom (sl. 3b), a isti je papir bio upotrebljem i za II štampanje I izdanja maraka Crne Gore od 1883 godine, a ove marke (u manjoj količini) bile su upotrebljene za izradu spomen izdanja od 25 jula 1893 g. s pretiskom.

U to isto vreme, 1883 godine izmenjen je i vodoznak za novinske marke (sl. 3d i 6). Dužina tako izmemjemog vodoznaka je nešto monja od ranijeg vodoznaka za novimske marke — 440 mm, a visina je ostala ista — 24 mm: i u crtežu slova učinjene su neke izmene. Te se izmeme majlbolje mogu uočiti, kad se porede crteži vodoznaka 3c i 3d. TI ovaj se vodoznak proteže preko dva šalterska „ftabaka u vodoravnom pravcu.

Ovaj vodoznak se javlja kod austriskih maraka s Merkurovom glavom (M. 492) i to samo kod tipa III. — Kad pri kraju važenja franko marka izdanja od 15 avgusta 1883 gs. (M. 44—49) nestade papira 5 izmenjenim vodoznakom „BRIBF-MARKEN” (sl 3b), za poslednje štampanje iz 1890 godine мрогтебјеп је papir s vodoznakom „ZETPUNGS-MARKEN?"” (sl, 3d). — Papir s istim vodoznakom uupotrebljen Je i za austriske porto marke krajcarskog izdanja iz 1894/95 2. (М. 1—9), а хабт 1 ћејет5ков zupčanog od 1899/1900 =. (М. 10—12, 14. 16—18, 20), pa i .sečenog (M. 22, 24 i 26). — Kod porto-maraka уодоглаci teku uspravno, odnosno slova su prema slikamsn maraka položena. — Isti je papir upotrebljen i za novinske taksene marke M 5, 6 u 1884 godini i M. 7, 8 u 1890 godimi. I kod ovih novinskih taksemih maraka ovaj se vodoznak javlja u svakom tabaku u uspravnom ili u izvrmutom uspravnom moložaju.

Za TI izdanje maraka Bosne i Hercegovine u kamenotisku bio je upotrebljen papir s ovim vodoznakom. od 1890 do 1900 go-

Ing. MIRKO VERNER,

|}

dine, a za isto izdanje u kmjigotisku upofrebljen je samo ovaj papir s vodoznakom Papir s tim vodoznakom upotrebljen je i za drugo izdanje maraka Bosne i Hercegovine od 1900/1901 g. i to samo za ћејет-

„ske vrednosti (M. 10—20).

Papir s ovim vodoznakom umpotrebljavan je i za poštanske marke Crne Gore: za III i IV štampanje TI izdanja framko maraka (1890 i 1893 g.); — za spomen izdenje 400 godišnjice štamparije od 25 jula 1898 (M. 8—14); — za dopunsko izdanje franko maraka od 10 februara 1894 (M.

15—20); — za prvo izdanje porto maraka od novembra 1894 (M. 1—8); za dostavnu marku od 1895 g.; — za redovno izdanje

franko maraka s izmenjenim bojama od 1 maja 1898 g. — Kod svih ovih izdanja pruža se vodoznak preko dva šalterska tabaka u jednom redu.

U 1884 godini izgleda da je bilo ponestalo papira s vodoznakom mamenjenim za novinske taksene marke „ZEITUNGSMARKEN”, ће је та тагке М. бг. 5 1 6; za jednu partiju bio upotrebljem papir s vodoznakom „WECHSENL” (51 Зе). Ро1оХај оуоБг уодохпака и фађаки bio je uсргауап Ш1 уодогаџат.

Za poslednju novinsku taksenu marku od 25 krajcara, izdatu 1 juna 1890 godine (M. 9) upotrebljen je papir s vodoznakom „STEMPEL-MARKEN.” (sl. 3f), čija je dužina 549 mm, a visina slova 24 mm.

Sem ovih redovnih vodoznaka mogu se na markama navedenih izdanja naći delovi od razdeonih, lisnih graničnih vodoznaka i od nenamemo nastalih vodoznaka: od tragova od pravih linija od MWonaca vođica papira u presi za sušenje, od šavova gde se sastaju krajevi od filca, L,adurnerove crtice i dr. koji nastaju neredovno i slučajno.

СОзуг па зегји ČčČlamakea c. Miroslava Роја

»оае је' заглрапо рг“о 1гдагје глагака згрце S когп Клпеха Малпа«

(Prethodni članci objavljeni u „,Filatelisti”

God. VI br. 1 (str. 2); God, VI br, 4—

(str.. 58) God. VII br. 9--10 (str. 134) i God. VII br. 11—12 (str. 174)

Kada sam dao odgovor ma člamak gosp. Miroslava Rota iz Jerusalima, nisam ni pomislio na to da će isti dati povoda za tako oštru reakciju od strane pisca prvog članka, — mo sada posle potpune objave Roкоуог Сатка želim ipak da stavim moje završne primedbe, jer i ako je Rot želeo da

dokaže svoje pravo — uopšte me nije uspeo niti u najmanjoj meri pokolebati u mome mišljenju, naprotiv sada sam još više ubeđen u to, da je stvarno prvo izdanje maraka Srbije s likom kmeza Milana IV štampano u Beču a ne u Beogradu. Rot u svojim odgovorima nastoji dati jasne dokaze „nepobitne činjenice” o ргаvilnosti svojih tvrdnji, no ma da je čitav njegov članak napisan sa neke visine „,učitelja prema đaku” — želeo bih ukratko da mu podvlačim, kao i svima čitaocima, koji