Filatelista

Ako želite da sa pridružite indiskom гахтепјјуасkom klubu »OM PAKASH TALIWAL PHILATELIC CLUB«< pišite na adresu 860 New Kothi (42/2) Hatras 4, {U. P.) Indija.

Pridružite se i vi španskom razmenjivačkom, časopisu »RUEDA IMTERNACIONAL DE AMIGOS«. Godišnja članarina 10 N. F. Yvert U čistim kompletnim serijama. Za informacije poslati 1 IRC na adresu: BELIX FEIJOO ZAMORA, Palencija (Kastilla) Espana.

Ako želite da se pridružite japanskom filatelističkom časopisu FUJI STAMP EXCHANGE KLUB, Susaki, P. O. Box 2, Kotiken, JAPAN, pošaljite u čistim — neponištenim serijama 12,50 N. D.

Jezična Samovolja

Ovaj članak smo preštampali iz »Filatelije« br. 10—11/66, da bi naši čitaoci videli da nisu samo nama stizala pisma u vezi odluke ZJPT da se na markama stavlja natpis PTT Jugoslavija, jer se mnogi ljudi pitaju u inostranstvu, kakav je to novi naziv naše države. (UREDNIŠTVO )

Da nisu samo filatelisti oni koji žale što jedna tako važna javna služba kao što je pošta ne može naći zajednički jezik s našom javnošću ima danomice mnogo dokaza. Sve češće i češće pojavljuju se napisi u našoj štampi koji ukazuju na pojedinosti koje ljudi zapažaju i kojima se čude, a to dokazuje da stvari i nisu tako beznačajne. Jedna od najzapaženijih kritika u posljednje vrijeme upućena je na adresu Zajednice Jugoslavenskih PTT poduzeća sa stranica zagrebačkog »Telegrama<«.

»Komentator« je u svom članku bio vrlo jasan i principijelan, a u suštini je podupro ono što mi filatelisti u ovom ili onom obliku već odavno tražimo, pa zbog toga i zbog opće aktuelnosti prenosimo njegov članak u cijelosti.

Vjerujemo da ovdje nije potrebno ponavljati detalje »novosadskog sporazuma« o potpunoj гауnopravnosti »varijanata« hrvatskosrpskog jezika u jugoslavenskom smislu. Ovaj princip ravnopravnosti ima za našu zajednicu poseban smisao s obzirom na njenu mnogonacionalnost. Onaj koji svojim samovoljnim postupcima dovodi u pitanje bilo koju od »varijanata« hrvatskosrpskog jezika, automatski «lira U ravnopravnost i ostalih jugoslavenskih jezika — makedonskog i slovenskog.

Svakako je vrlo značajno što je svaki dosadašnji pokušaj narušavanja principa jezične ravnopravnosti doživio najoštriju osuclu cjelokupne jugoslavenske javnosti. To je i logično: uvijek se i vrlo brzo pokazalo: kako jezična netolerancija više ili manje krije tragoye neprihvaćanja i ostalih principa na kojima je sazdana naša socijalistička zajednica.

Zbog svega navedenog ozbiljno su nas začućlili neki najnoviji postupci Jugoslavenske zajednice PTT. Maime, pored ostalog ova organizacija štampa i poštanske marke. O tome što je poštanska marka mogli bi nam najviše govoriti filatelisti. Oni najbolje znaju kako, na primjer, djeca skupljajući poštanske marke uče me samo zemljopis nego i povijest svijeta., S poštanskom markom, mnogi su, stariji i

mlađi, proputovali zemljama koje njihove noge nikada neće dotaknuti. A filatelija je, znamo, i Unosan posao za brojne i male i velike zemlje.

Poetski rečeno, poštanska marka postala je Osobito nekoliko posljednjih desetljeća svuda dostižni glasnik zemlje koja ju je izdala. Ona govori o njezinoj kulturi, povijesti, prirodnim ljepotama, njezinoj flori i fauni, duhovnim i materijalnim stremljenjima... Na žalost, Jugoslavenska zajednica PTT kao da je na sve ovo zaboravila štampajući neka najnovija izdanja jugoslavenskih maraka: Samovoljno, jer drugačije ne možemo okarakterizirati ovaj postupak, ona je prije svega »likvidirala« ćirilicu. Naime, na našim dosadašnjim markama bila su naizmjeničnc upotrebljavana oba pisma kojima se služe jugoslavenski narodi — ćirilica i latinica. Na posljednjim serijama maraka (»lnicijalić, »Kukci«, »Nedjelja Crvenog križa«, »Stogodišnjica prve srpske marke« (!), »Dvadeset godina Saveza radio-amatera Jugoslavije«, Dvaset i pet godišnjica ustanka« itd.) ćirilice više nema! Ali to je bio tek početak samovolje: Za Jugoslavensku zajednicu PTT, odnosno one koji njom upravljaju ne postoji više niti naziv »Nedjelja Crvenog križa« (koji smo mi gore namjerno »pogrešno« upotrijebili), već samo »Nedjelja Crvenog krsta«. Da ne duljimo: Jugoslavenska je zajednica PTT — računajući prema tekstovima па markama koje je U posljednje vrijeme štampala (Iznimku čini jedino jedna ranije štampana, a sada samo doštampana serija maraka s oznakama vrijednosti u novim dinarima!) — ne samo ukinula ćiriricu, nego i uvela kao svoj službeni jezik ekavsku varijantu hrvatskosrpskog jezika. Tako se, na primjer, na svim markama serije koja prikazuje stare inicijale, bez obzira dolaze li inicijali iz Hrvatske, Makedonije, Srbije, Slovenije itd. upotrebljava riječ »vek« (tj. stoljeće, vijek) itd. itd.

Našoj javnosti nije nepoznat u suštini duboko reakcionarni smisao dosta davno iznesenog prijedloga ca se na hrvatsko-srpskom jezičnom području »ozakone« latinica i istočna (ekavska) varijanta hrvatskosrpskog jezika. Ovaj prijedlog ne samo ca nikada nije bio prihvaćen već je i osuđen prije svega »novosadskim sporazumomx«, a zatim i samom suštinom zaključaka svih značajnih političkih sku-· pova održanih u našoj zemlji u posljednje vrijeme. Ali pojedjnci iz Jugoslavenske zajecinice PTT idu korak dalje i od davno odbačenih i osuđenih »belićevskih« koncepcija: oni su ne samo »ukinuli« zapadnu (ijekavsku) varijantu hrvatskosrpskog jezika, već su i slovenski i makedonski jezik, indirektno, proglasili — drugorazrecdnim! Nije li se upravo time potvrdilo ono što smo napisali u početku, naime, da »onaj koji svojim samovoljnim postupcima dovodi u pitanje bilo koju od »varijanata« hrvatskcsrpskog jezika, automatski dira u ravnopravnost i ostalih jugoslavenskih jezika — makedonskog i slovenskog«! Pa niti to nije sve. Svaki građanin ove zemlje dobro zna kakav je naziv naše države. Dajući svoj prilog na njenom putu ostvarivanja najljepših ideala cjelokupne povijesti njenih narocla, on zna da riječi SOCIJALISTIČKA FEDERATIVNA | REPUBLIKA misu tek formalistički »dodaci« imenu JUGOSLAVIJA. U svakoj su od njih ne samo principi našeg zajedničkog postojanja nego i cijeli programi naših uzajam-