Filatelista

3

С ____---ри= =

је Knjaz upućivao svojim podanicima — učesnicima u lancu organizovanog prenosa pisama (npr. menzuldžijama, skeledžijama, tatarima, direktorima i nadzornicima karantina ı sastanaka, svojim sekretarima u Beogradu..., knezovima nahijskim, scoskim kmetovima...). Smatram da su ove Knjaževe pismene naredbe instrukcije o radu, imale snagu zvanične uredbe, podanici su ih bez pogovora sprovodili i o tome redovno izveštavali. Za ncizvršenje bile su predviđene kaznene mere. Uostalom Knjažev mehanizam sprovođenja lične vlasti u Srbiji funkcionisao Je na ovaj način. S druge strane, uspostavlja se praksa da rad pojedinih institucija, službi, pravila o radu ..., otpočinje na osnovu ovakvih naredbi, a kad se vremenom pokaže potrebnim i praktičnim, donosila bi se odgovarajuća zvanična uredba. Ima mnogo primera: institucija Karantina (prvi radili nekoliko meseci 1831.godine, zatim od 18361837. do ukidanja oko 1865. godine - Uredba doneta 1841), Javna Pošta (otpočela sa radom 25/5/1840. godine - Zakon donet 1843. godine) itd.

Pre nego što pokušam da objasnim genezu upisa manipulativnog postupanja i prikažem poštanske objekte koji to ilustruju, želeo bih ukratko da podsetim na već poznato.

Uviđanje potrebe za organizovanim prenosom pisama u Srbiji poklapa se sa nastankom i razvitkom mlade administrativne uprave, kako Karađorđeve tako i Miloševe Srbije. Dobro se znalo, od samog početka, da nivo organizovanja administivne uprave neposredno zavisi i biva određen nivoom organizovanosti poštanske komunikacije. Ukratko rečeno, potreba za primanjem ı slanjem informacija (poruka, obaveštenja, naredaba, itd.) u ono vreme nije bila manja nego danas. U vremenu o kome govorim, poštanska komunikacija bila Je Jedini mogući način prenosa informacija na daljinu; usmeni prenos poruka za državne poslove nije korišćen (razlog: obaveza očuvanja tajnosti poruke i očuvanje pisanog traga).

To je razlog što je među prvim brigama tadašnjih narodnih starešina bilo obezbeđivanje urednog i sigurnog prenošenja naredbi ı vesti. Uspostavljanje organizacije za prenos pisama podignuto Je na najviši nivo odlučivanja: za vreme Karađorđa, na Skupštini u Beogradu, 2. Januar 1811. godine, usvojen Je projekat reorganizacije državne vlasti u Srbiji, a za pravilno obavljanje državnih poslova Skupština je odredila prava ı dužnosti. Na osnovu te odluke, Karađorđe Je izdavao diplome vojvodama - nahijskim starešinama... U tim diplomama nalaze se prvi zvanični pomeni o uspostavljanju srpskih menzulana. Tako 11/1/1811. Karađorde izdaje diplomu vojvodi Aksentiju Milovanoviću, starešini Beogradske nahije, u kojoj pored ostalog piše: “naredite dve mezulane, Jednu u Beogradu drugu u Ostružnici u kojoj hoćete imati 4 konja ı 3 mezuldžije.” Ovo navodi na postavljanje