Gledišta

može se U'tvrditi značaj i uioga kao d konsistentnost pojedinili kontponenata u okviru celine. Bez toga se, po mom mišljenju, ne može iizvršitd od selekoija opštih ideja koje izaražavaju tdpione i reprezentativne odnose u oblasti raspodele niti se može odirediti njdhovo mesio u okvdm kompleksa, kao ni redosled koji one imaju po svom značaju. Štaviše, neophodno je i samu celinu kompleks raspodele definisati u okvim šire celine. U ovom slučaju, tu celimu sačinjava privredni ždvot, odnosno njegov teonijski pojednostavljen misaond odraz teorija privrednog sdstema. Kompleks raspodele se mora odreddtd polazeći od ove cekne i tada je moguće seiekciomsatd opšte ddeje koje predstavljaju teoriju raspodele uopšte ili njen istorijskd oblik, teoriju raspodele dohotka u našem društvu. Dozvoljavam mogućnost da se u izlaganju pretpostavi da je celina dovoljno precizno definisana i da je takvo definisanje opšteprihvaćeno. Međutim, ta pretpostavka mora biti prethodno verifikovana od istraživača. Ona se može, svakako, piimeniti ako se istražuju privredni sistemi sa stabilizovanim odnosima. U slučaju našeg sistema to nije slučaj, jer niti su osnovni odnosi između dmštvenih gmpa definitivno određeni i stabilizovani niti je sistem dovoljno precizno naučno definisan. Mi se još sporimo oko osnovnih sistemsklh pitanja, što je, uostalom, na nizu mesta u čianku pokazao i Ceme. Samo radi ilustracije navodim njegovu analizu ekonomskog položaja radnih Ijudi u sistemu samoupravnih odnosa, uvođenje pojma lične svojine proizvođača na njegovu radnu snagu. U takvim uslovima logička analiza mora pak poći od definisane celine. Metodologija koju je Cerne primenio nije se zasnivala na ovim principima. On je pošao dmgim putem. U svom članku on je prezentirao sedam „ideja-hipoteza", opštih ideja koje treba proveriti, i poređao ih na proizvoljan način. On pn tom ne sledi logički redosled koji bi odgovarao mestu i ulozi pojedinih problema u okvim kompleksa raspodele. Ako je uopšte bilo nekog kriterijuma pri određivanju redosleda u izlaganju, njega je teško ustanoviti. Čak i kada se članak pročita pažljivo, teško se može razumeti kako se ovi poje dini elementi ili komponente uključuju u teoriju raspodele ili u teoriju dohotka. Predstava o celini se ne može dobiti. Teško je naći jasnu formulaciju o torne šta čini sadržinu „ekonomsko-logički” testirane teorije dohotka. Može se prihvatiti da Ceme nije ni smatrao da je potrebno, a nije ni želeo da je odredi. Dozvoljavam da postoje različita shvatanja među politekonomistima o cilju njihovih istraživanja, ali smatram da primena jednog metoda i tretiranja jednog problema obavezuje autora da bar usputno izloži svoju koncepciju celine. Ako se posle dvadeset strana teksta u kome su testirane opšte ideje o raspodeli ne može dobiti slika o celini, već čitalac oseća da zajedno sa autorom luta kroz nekakav ekonom ski lavirint, tada nešto nije u redu sa metodom izlaganja, a možda i sa selekcionisanim „hipotezama". Uz put bih postavio Cerneu pitanje o izvorima koji su mu služili kao osnova za formulisanje njegovih hipoteza. On nas je

127

MBTODOLOSKE I DRUSTVENE OSNOVE TEORIJE RASPODELE DOHOTKA