Gledišta

obavestio da se tt našoj, naglašavam reč našoj, teoriji raspodele dohotka može naći mnogo opštih ideja koje nisu po datim definicijama dovoljno proverene. Svako će očekivati da se u toku izlaganja navedu nosioci tih ideja i njihove definicije. Međutim, razočaraćemo se, jer osim Marksa, nijedan autor nije pomenut, ni naš ni strani. Cije su to definicije opštih ideja koje Ceme navodi u svojim hipotezama i sa kojima diskutuje. Moje poznavanje naše ekonomske literature nije takvo da sam do sada naišao na ovakve formulacije negde drugde osim u Cerneovom članku. Ako je on smatrao da treba da da svoju interpretaciju, to je trebalo na neki način reći. Pa i u tom slučaju nije se mogla zanemariti činjenica da naša teorija raspodele nije ~kolektivno-anonimna" i da je bilo autora koje je trebalo spomenuti. Slažem se da nije bilo lako naći autore koji bi definisali opšte postulate u svojim istraživanjima i izlaganjima onako kako je to učinjeno u Cerneovom članku. Može se ovo moje izlaganje oceniti kao primedbe koje se odnose na forme, konvencije usvojene u akademskim i teorijskim diskusijama i zato se na njemu neću dalje zadržavati. Zadržao bih se na pitanjima koja su, po mom mišljenju, sadržinske prirode. Konkretno, ako se diskutuje o problemima iz teorije dohotka, tada se selekcija opštih ideja ili hipoteza vrši u okviru tretiranog problema. Nedostatak celovite koncepcije o teoriji dohotka doveo je do toga da je Ceme među sedam hipoteza uvrstio i hipotezu, opštu ideju, koja se ne može tretirati kao komponenta teorije raspodele, već je šira, privredno-sistemska komponenta. U petoj hdpotezi, izloženoj na str. 1319, Ceme kaže: ~U našem privrednom sistemu radna snaga .stupa’ u proizvodni proces bez vrednosti (cene)." Reč je o definiciji kojom se određuje dmštveni položaj radne snage, proizvođača u proizvodnom procesu. Na osnovu toga se određuje ekonomski položaj i učešće radnika ne samo u raspodeli proizvedenih dobara već i u organizovanju proizvodnog procesa. Dakle, u hipotezi je definisan proizvodni odnos, a ne odnos raspodele. Ovo razhkovanje čini Ceme na str. 1309, kada dohodak tretira kao odnos raspodele, a ekonomski položaj proizvođača u proizvodnji kao proizvodni odnos. Ne ulazim u ocenu ovog razlikovanja proizvodnog odnosa od odnosa u raspodeli, ali hoću u vezi s tim da ukažem na sledeće. Ako je reč o logičkom testiranju hipoteza iz teorije dohotka, ne može se proizvodni odnos kojim se definiše ekonomski položaj radne snage uključiti kao hipoteza u kompleks raspodele. Ovaj proizvodni odnos je, svakako, deo šireg kompleksa privrednog sistema u celini, a ne samo raspodele dohotka. Njegov značaj u toj celini je takav da od istorijskog oblika u kome je određen ekonomski položaj proizvođača zavisi i dmštveni karakter privrednog sistema u celini. Upravo zbog toga je određivanje ovog odnosa bilo neophodna pretpostavka za definisanje teorije dohotka, ali se teško može braniti stav da je ovaj odnos bitna koraponenta kompleksa koji je obuhvaćen teorijom raspodele dohotka. Pored tačnog određivanja predmeta istraživanja neophodno je pri izlaganju poštovati i jedan dragi princip. Naime, neophodno je da pojmovi koji se koriste imaju određenu sadr-

128

DR MILOS SAMARDŽIJA