Gledišta

osnovnu kategoriju formulisao lični dohodak. Da je prethodno raspravio pditanja institucionalne strukture našeg privrednog sistema, zadatak koji je sebi postavio Čeme bi mogao rešiti jednostavnije. Umesto toga on je bio prinuđen đa u dva maha, na str. 1310. i 1311. definiše institucionalne oblike kao što su privredna organizacija, radna organizacija, radna zajednica, i to ni ovog puta ne na isti način. Isto tako je i druga sistemska komponenta, koja se odnosi na robni karakter privrednih odnosa, stalno tretirana u toku izlaganja. Tako se pored već navedene analize ekonomskog karaktera radne snage u našem sistemu, pri čemu Ceme definiše radnu snagu kao „kvazi-robu" (str. 1320), nalazi niz usputno datih definicija tržišta (1324), tržišne vrednosti (1313), rada u tržišnoj privredi (1315), valorizacije rada (1313. i 1318) pa i zakona vrednosti (1325). Sve ovo dokazuje da je bilo celishodnije najpre raspraviti opšta sistemska pitanja i na taj način dobiti sigumu metodološku osnovu za proveravanje teorijskih stavova koje je Cerne odabrao i formulisao u obliku hipoteza. Mislim da bi se tada i selekcija hipoteza koje treba proveriti izvršila na dmgi način. Ovo su razlozi zbog kojih sam odlučio da u svom izlaganju ne poštujem Cemeov redosled u prikazivanju problema raspodele dohotka i da se zadržim na nekim njegovim interpretacijama i definicijama privredno-sistemskih pitanja koja ne ulaze u okvire tretiranja problema raspodele. To ne znači da ona nisu odlučujuća upravo za pravilno postavIjanje problema raspodele dohotka. 2. INSTITUCIONALNA STRUKTUR.4 NAŠEG PRIVREDNOG SISTEMA I TEORIJA RASPODELE DOHOTKA Izlažući probleme raspodele dohotka Ceme se ograničio na analizu ponašanja osnovnih privrednih subjekata u našem pnvrednom sistemu. On je zanemario institucionalne oblike preko kojih se osnovni privredni subjekti povezuju u sistem dmštvene privrede ili, tačnije, on je kao jedinu formu dmštvene integracije privrednih jedinica u našem sistemu istakao tržišni mehanizam. Na taj način on definiše institucionalnu stmktum našeg sistema privređivanja kao sistem robne privrede u kojoj ne postoje nikakvi integracioni oblici iznad nivoa preduzeća, kao ni ma kakvi oblici dmštvene organizacije koji obezbeđuju koordinaciju privrednih delatnosti osnovnih subjekata osim tržišnog automatizma. Ne tvrdim da se institucionalna struktura u pojednostavljenim teorijskim modelima ne može definisati i na taj način, ali se postavlja pdtanje da li talcva institucionalna struktura odgovara bilo našem sadašnjem privrednom sistemu u kome se izgrađuju samoupravni socijalistički oblici bilo razvijenom i izgrađenom sistemu samoupravmih socijalističkih odnosa. Ako se na to pitanje odgovori potvrdno, tada je neophodno objasniti šta predstavlja ekonomsku i dmštvenu

130

DR MILOS SAMARDŽIJA