Gledišta

Institucionalne oblike u koje se proizvođači udružuju u osnovmm privrednim jedinicama predstavljaju, prema Cemeovoj formulaoiji, radma zajedoica, cradna organizacija i prlvredna organizacija. Na str. 1310. i 1311. on ih definiše ovako: „Radna organizacija je stalni subjekt privredne organizacije, ali ne kao radna zajednica, pogotovo ne za njene članove.” „Privredna organizacija ili preduzeće je pravno-ekonomski subjekt i osnovna čelija naše privrede, koju vode spolja i kojom upravljaju iznutra izabrani organi." „Radna zajednica je grupa (kolektiv) radnika dobrovoljno udruženih u ukupni radni proces, kako u funkciji vlasnika radne snage kao jednog od proizvodnih faktora, tako i u funkciji kolektivnog preduzimača-upravljača." Ostavljam po strani jezik i preciznost definicija. Ako se ove definicije uporede s onima koje su u nas uobičajene, tada čita lac ponovo nailazi na novu sadržinu datu terminima, pa, prema tome, i na novu interpretaciju međusobnih odnosa ovih institucija. Ni ovog puta se ne mogu naći razlozi koji su rukovodili Cernea da na nov način definiše i institucije i odnose. Ostaje da sami potražimo smisao ovih razlikovanja i posebno smisao onog suprotstavljanja interesa ~privredne organizacije kao stalne ćelije društvene privrede i radne zajednice" i „između radne zajednice kao vlasnika radne snage i radne zajednice u funkciji kolektivnog upravIjača preduzimača". Uz put napominjem da je radnikova „neotuđiva" svojina u proizvodnom procesu, radna snaga postala u ovoj formulaciji objekt prisvajanja radne zajednice. Iz ovog suprotstavljanja dva oblika organizovanja radnih Ijudi u našem privrednom sistemu Čeme izvodi zaključak da ~u okvira privredne organizacije teku dva procesa prisvajanja dohotka; a) prisvajanje dohotka od strane privredne organizacije kao radne organizacije i društveno formirane ćelije i b) prisvajanje dohotka od strane radne zajednice, odnosno pojedinačnih radnika" (str. 1312). Ono što je Ceme u svom izlaganju ovog kompleksa rekao, predstavlja ne „ekonomsko-logičko testiranje" nekih opštih ideja-hipoteza iz teorije raspodele dohotka, već postavljanje na nov način cele samoupravne organizacije na nivou osnovne proizvodne jedinice. Mislim da je to prvorazredno sistemsko pitanje. Ono zaslužuje da mu se posveti posebna pažnja i ne može se tretirati usputno i povodom diskusije 0 raspodeli dohotka. Dobro je što je Ceme otvorio ovo pitanje, jer se u okvira našeg sistema privređivanja ono javlja kao sukob između nasleđenih organizacionih oblika iz prethodnog sistema privredna organizacija, preduzeće, 1 novih oblika udruživanja proizvođača kao samoupravljača. U oblicima udraženog rada određenog materijalno-proizvodnim uslovima organizacije rada odlučujući faktor u određivanju položaja proizvođača nije svojina nad radnom snagom. već njegov rad, njegovo uključivanje u oblike udruženog rada. Ovi oblici predstavljaju ekonomsku nužnost „nametnutu" proizvođaču i radnom čoveku karakterom i nivoom razvijenosti proizvodnih snaga. To znači da se čovek proizvođač i samoupravljač ne uključuje u radni proces

133

MET ODOLOŠKE I ĐRUŠTVENE OSNOVE TEORIJE RASPODELE DOHOTKA