Gledišta

vrede. U okvim njega uvođenje samoupravnih oblika upravljanja dovodi do stvaranja ravnopravnih odnosa među proizvođačima povezanim u radnu zajednicu kao kolektivnog upravljača. Položaj proizvođača i način ostvarivanja njihovih samoupravnih prava i dužnosti rešeni su u skladu sa principima organizovanja demokratske političke zajednice uopšte. U ovom slučaju je ta zajednica određena okvirima preduzeća. Pitanje je da li su ovi principi i organizacioni oblici adekvatni oblici dmštvene organizacije samoupravnog i udruženog rada? Mislim da je Ceme dobro ocenio mogućnost za postojanje i razvijanje protivrečnih dmštvenih odnosa, ali je preduzeću suprotstavio radnu zajednicu koju sačinjava skup svih zaposlenih proizvođača i radnih Ijudi u preduzeću, a ne oblike udmženog rada proizvođača. Protivrečnost koja postoji između privredne organizacije u obliku preduzeča i novih oblika samoupravne organizacije udraženog rada kod nas je dobila svoje oblike ispoljavanja preko stvaranja radnih ili ekonomskih jedinica u preduzeću i razvijanja oblika poslovne sarađnje i udruživanja između preduzeća. Oba oblika organizovanja dovode do tendencija koje menjaju ili, bar, modifikuju ekonomsku „zatvorenost" i „celovitost" preduzeća kao ćelijskog oblika privređivanja nastalog u robnoj proizvodnji. Čeme ništa ne govori o radnim jedinicama čije se organizovanje zasniva na dmštvenim odnosima demokratskog i samoupravnog karaktera, ah u okvira zajednice koja je određena materijalno-proizvodnom strakturom i nivoom razvijenosti proizvodnih snaga, predstavljajući čisti oblik nesvojinskog, radnog organizovanja, i, možda, novi ćelijski oblik samoupravne organizacije privređivanja. Zatvorenu organizacionu formu radne organizacije (preduzeća) isto tako razgrađuje stvaranje viših udruženih oblika, poslovnih udruženja u kojima je ponovo osnov nastanka ne svojina već „radno organizovanje, radi ostvarivanja racionalne podele rada i poslovanja" (čl. 19. Ustava). Ni o ovoj institucionalnoj promeni i njenom uticaju na raspodelu dohotka nema ni jedne reči u Cemeovom tretiranju problema. To je još jedan argument u prilog moje osnovne primedbe da kompleksna analiza problema raspodele dohotka ima za pretpostavku precizno definisanu institucionalnu stmktura i tendencije u razvoju te strukture u okvim našeg privrednog sistema. 3. TRŽIŠNA PRIVREDA I VREDNOSNE KATEGORIJE Kao sto sam prethodno istakao, pri tretiranju problema raspodele dohotka Ceme nije mogao zaobići robne odnose i kategorije kroz koje se oni izražavaju. On je uz put davao svoje definicije tih kategorija koje zbog nove sadrž.ine zahtevaju da se bar objasne i obrazlože. Na osnovu onoga što je meni poznato o tim kategorijama iz ekonomske literature, ja imam utisak da su one nepotpune, a češće i netačne.

135

METODOLOSKE I DRUSTVEME OSNOVE TEORIJE RASPODELE DOHOTKA