Gledišta

Počeću sa pojmom tržišta. Za Cemea „tržište nije ništa đrugo do ovako ili onako organizovani robno-novćani odnosi među privrednim kolektivima, s jedne strane, i privrednim organizacijama, odnosno potrošačima, s dmge strane". Verujem da će se i autor definicije složiti da je ona nepotpuna, jer ne uključuje bitne odredbe tržišta. Koje su to odredbe može se naći u svakom korektno pisanom udžbeniku. Ona je isto tako i netačna. Uzimam samo jedan aspekt te definicije koji je Ceme izričito istakao. On suprotstavlja kao kupce ili prodavce „privredne kolektive" (verovatno privredne organizacije, preduzeća) „privrednim organizacijama" koje bez ikakvog posebnog obja.šnjenja izjednačuje sa potrošačima. Pošto je za bitnu karakteristiku tržišta uzeo robno-novčane odnose, on ih nešto docnije izjednačuje sa odnosima konkurencije (vid. i str. 1309) i na osnovu ovako nepotpime definicije klasifikuje robno-novčane odnose kao „simetrične, odnosno slobodno konkurentske" i „nesimetnčne, tj. nepotpuno konkurentske". Ostavljam po strani ovu neuobičajenu definiciju i klasifikaciju robno-novčanih odnosa, ali želim da istaknem da Ceme pri definisanju robnih odnosa potpuno zanemamje njihovu istorijski promenljivu dmštvenu sadržinu. To je imalo za rezultat nerazlikovanje kapitalističkih i socijalističkih oblika robne privrede. Za Cernea „robno-novčani odnosi", kao takvi, bez obzira na svoju istorijsku i dmštvenu promenljivost, predstavljaju komponentu različitih privrednih sistema. Tako među privatnim sistemima postoji konkurentski, individualno-preduzetnički sistem, a među kolektivnim decentralizovani tržišni (samoupravni) preduzetnički kolektivni sistem (v. F. Ceme, Privredni sistem i stabilizacija, „Ekonomist", Beograd, 1966, br. I—4,1 —4, str. 23). Za njega je naš sistem varijanta kolektivnog decentralizovanog sistema, pri čemu tržišnu komponentu našeg sistema definiše kao dohodno-robni sistem. Ovo mssto, navedeno iz dmgog Cerneovog rada, pokazuje da njegovo zanemarivanje istorijskog karaktera robnih odnosa nije samo pitanje nepotpune definicije već, verovatno, i načelnog stava. Sledeći problem sa kojim se sreo Čeme u tretiranju robne privrede u vezi sa teorijom raspodele je bila kvantifikacija robnih odnosa, odnosno problem vrednosti i cena. Pošto nas je na jednom mestu upozorio da ima ekonoraista koji nisu pravnlno razumeli Marksom teoriju vrednost', obrađenu u prvoj knjizi „Kapitala" (str. 1325), Cerne je smatrao za potrebno da objasni čitaocu šta on smatra porl zakonom vrednosti. On najpre daje jednu opštepoznatu, ali ne i potpunu definiciju zakona vrednosti kao istorijskog oblika opšteg zakona srazmerne raspodele dmštvenog rada, odnosno svodi ga na oblik osnovnog zakona privredne ravnoteže. Tu se nema šta primetiti osim nedovoljno nreciznog pojma privredne ravnoteže, koji docnije Cerne identifikuje sa statičkom ravnotežom i koji mu služi kao osnova za sledeću ocenu zakona vrednosti. „Bez cbzira na to što je ovakva teorija pod određenim pretpostavkama eko-

136

DR MILOš SAMARDŽIJA