Gledišta

raspodele u socijalističkom društvu samoupravnog tipa. On se odnosi po njegovim rečima na naturalne oblike socijalističkog privređivanja i u robnim odnosima se može ostvariti samo preko snažne etatističke intervencije, Posle ocene da je jedan Marksov prilaz problemima raspodele neadekvatan za naš privredni sistem, Cerne uvodi novu metodološku komponentu kojom pokazuje da je i Marksov metodološki prilaz preko teorije vrednosti neadekvatan. Na čemu se zasniva ovaj stav? Pre svega, Cerne konstatuje da je problem raspodele „svakodnevni problem" privrednih organizacija i da je, prema tome, „potreban o d g o varajući kratkoročni analitički instrumentariju m“. Mislim da je Cerneu poznato da između „svakodnevnog problema" i „kratkoročnog instrumentarijuma" ne postoji ni puni paralelizam, ni puna podudarnost. Kada se u teorijskoj analizi upotrebljava termin „kratak rok", tada se ima u vidu ne realna vremenska dimenzija, već analitička i funkcionalna. Nema potrebe isticati da se pod kratkoročnim analizama porazumevaju teorijske analize u kojima se pretpostavlja da se kapacitet proizvodne jedinice ne menja i da su upravo promene u kapacitetu karakteristične za dugoročne analize i povezane sa pitanjem investicionih odluka. U politici raspodele dohotka proizvodne jedinice investicioni problem, iako dugoročan po karakteru, prisutan je „svakodnevno", tj. pri svakoj odluci o raspodeli dohotka. Verovatno da je Ceme ovo izgubio iz vida kada na str. 1310. kaže da je ~za radnika kraći rok; dan, nedelja, mesec, godina ili možda nekad ili ponekad i nešto duže vreme." Po ovome čini se da je Čeme dao neku svoju interpretaciju kratkog i dugog roka, koja nije dovoljno ni vremenski ni teorijski precizirana. Na isti način je vremenski neodređen i termin „svakodnevno". Kada je reč o raspodeli dohotka, „svakodnevni problem" se u preduzećima rešava u određenim vremenskim periodima u kojima postoji obaveza podnošenja periodičnog obračuna i završnog računa. lako smo ostali u nedoumici o značenju kratkog i dugog roka u Cemeovom izlaganju, naići ćemo na ocenu cele Marksove analize ~kao u suštini društveno-ekonomske i istorijske, tj. dugoročne anailitze”. Prema Cemeu, pošto Marks nije ,/razvio ni kratkoročnu ni mikroanalizu tržišnog mehanizma ili sličnog mehanizma raspodele", njegova teorija vrednosti se ne može primeniti. Rešenje treba tražiti u marginalnoj teoriji koja je „naročito, iz razumljivih razloga, u mnogo većoj meri objasnila kratkoročne promene površinskih privrednih procesa". Šta Ceme uzima od marginalne teorije? On smatra ~da bismo raspodelu dohotka jednim delom raorali zasnovati na marginalnoj analizi, u prvom redu uvođenjem kategorije graničnog proizvođača ili prodavca (ne možemo operisati samo s prosekom)" (str. 1316—1317). Dakle, najzad je rešenje nađeno u marginalnoj teoriji, odnosno marginalnoj analizi.

139

METODOLOŠKE I DRUSTVENE OSNOVE TEORIJE RASPODELE DOHOTKA