Gledišta

Ovde nailazimo ponovo na nesporazum. Cerne se obraća margi nalnoj teoriji da bi u svoju analizu ekstradohotka uključio marginalni princip za određivanje dmštvene regulativne cene. On se koristd graničnim proizvođačem kada na str. 1317. definiše da se cena proizvoda ~ravna po troškovima graničnog preduzeća". Zašto je ovde Cemeu bila potrebna marginalna teorija nije jasno, jer marginalni princip nije tuđ ni Marksovim analizama. U metodološkom pogledu za celo Cemeovo izlaganje u vezi sa ekstradohotkom nije potrebna marginalna teorija, a što se tiče graničnog proizvođača, njega možemo naći i u Marksa. Slobodan sam da podsetim na analizu diferencijalne zemljišne rente. Pokušao sam da pronađem razloge koji su naveli Cemea da potpuno zanemari ili zaboravi ovu stranu Marksove analize, ali nisam uspeo. Na isti način nisam uspeo da vidim zbog čega je bilo potrebno ukazivati na marginalnu teoriju. Posle svega čitalac ostaje bez jasne predstave o Cemeovom metodološkom prilazu problemima raspodele. Ceme je izričito formulisao da to ne omogućuje ni Marksova teorija vrednosti ni Marksova analiza raspodele u „kritici Gotskog programa". Ostaje pitanje šta mu je tada poslužilo kao teorijska osnova? 4. EKONOMSKI POLOŽAJ RADNOG COVEKA U SAMOUPRAVNOM SISTEMU Van svake diskusije je činjenica da u raspodeli dohotka, kao i u organizaciji privređivanja i određivanju njihovih dmštvenih sadržina ključni problem predstavlja ekonomski i dmštveni položaj i uloga radnog čoveka. Čeme je ovom problemu opravdano posvetio dosta mesta u članku. On se sreo s njim već pri izlaganju i kritičkoj oceni prve hipoteze, ali mu punu pažnju posvećuje upravo kad kritički ocenjuje svoju petu hipotezu. Nejasno je, međutim, zašto on nije posvetio isto tako odgovafajuću pažnju dmštvenoj svojini sredstava za proizvodnju, koju najčešće naziva „kolektivnom dmštvenom svojinom". Ovaj termin nas navodi na zaključak da su vlasnici i neki kolektiv i dmštvo, ili da je vlasnik kolektiv u ime dmštva, ili, možda, da se na taj način treba distancirati od dmštvene svojine koja se istorijski javila u obliku državne socijalističke svojine. I pored toga vemjem da će se on složiti sa mnom da i dmštvena svojina nad sredstvima za proizvodnju, njena dmštvena i ekonomska sadržina predstavlja dmgu stranu istog problema ekonomskog položaja radnog čoveka. Ali, pre nego što bih dao ma kakvu ocenu Cerneovog izlaganja, smatram da je neophodno izložiti njegovu koncepciju. Svestan sam da to nije lako i zato dozvoljavam da ga nisam mogao dovoljno potpuno i pravilno interpretirati. Stoga ću nastojati da tu koncepciju izložim navodeći što više Čemeovog teksta. U početku članka (str. 1306) Ceme ističe da „radnici-upravljači, odnosno radna zajednica nisu vlasnici oba faktora (proiz-

140

DR MILOŠ SAMARDZIJA