Gledišta

slu) tek se stvaraju kao sastavne komponente jedne nove pravne oblasti a njihova samostalna egzistencija nijednog trenutka nije se dovodila u pitanje. Prema tome, ako ustavno pravo određuje idejne pretpostavke i osnovne principe za svaku pravnu granu, a s tim se možemo složiti, onda i konkusno pravo nalazi koncepcijsku osnovu za svoju samostalnost u ustavnim principima i načelima o pravu na rad i pravnim posledicama koje iz tog načela proizlaze. 2. Po svojoj biti konkurs znači javno pozivanje svih zainteresovanih lica koja poseduju uslove konkursa da učestvuju u popuni upražnjenog radnog mesta u radnoj organizaciji koja je konkurs raspisala. Prema tome, osnovni preduslov konkursa sastoji se u tome da je radno mesto upražnjeno i da će ga zauzeti onaj kandidat koji ima najbolje uslove za obavIjanje posla na tom radnom mestu. Pravo na rad, dakle, pripada onome č’ji su radni kvaliteti vezani za to radno mesto u njihovom optimalnom vidu, čime se pravo na rad kao apstrakcija pretvara u subjektivno pravo konkretnog pojedinca. Međutim, u dnevnim i službenim listovima često možemo primetiti da se raspisuje konkurs za određeno radno mesto, dok se u zagradi, kao bliže određenje, stavlja reč „reizbor”. Praktično to znači da se konkurs raspisuje za određeno lice koje se več nalazi na radnom mestu povodom koga je konkurs raspisan. Izraz „reizbor” u ovora slučaju mora se shvatiti kao nedopušteno ukazivanje da se ponovo bira osoba koja se nalazi na tom radnom mestu čime se cilj konkursa negira iz osnova. Ovakvim konkursom, praktično pa i načelno, isključuju se sva treća lica koja u njemu žele da učestvuju, jer se ona, ako pođemo od gramatičkog tumačenja, mogu samo ~birati” a ne i „reizbirati" pošto se ne nalaze na tom radnom mestu. Na ovaj način pravo na rad kao ustavna kategorija koja pripada svakom građaninu kao mogučnost rada i zaposlenja pod određenim uslovima, a koji se konkursom žele da inaugurišu, pretvara se u nekakvo stečeno pravo konkretnog subjekta, što se konkursom ne želi da postigne. Zbog toga, prema nama, ustanova reizbornosti ne može postojati u konkursnom pravu. Jedina kategorija s kojom konkursno pravo može računati je ustanova izbora. Osoba čiji je radni odnos prestao istekom određenog roka može učestvovati kao i svako drugo zainteresovano lice za popunu upražnjenog radnog mesta na kome se do tada nalazila. Ako isnunjava najbolje uslove zauzeće ponovo svoje nekadašnje radno mesto čime se kontinuitet u radnom odnosu ne narušava. Kolokvijalno, nakon ovakvog slučaja možemo reći da je ovo lice ponovo izabrano ili „reizabrano”. Ali prema principima konkursnog

DR MIHAILO MITIC

50