Gledišta

Kao „nauka o lepora” estetika danas ne može imati niti aktualnost niti doprineti rešavanju bitnih filozofskih problema, ona ne pogađa umetnost našega vremena. Međutim, shvaćena u Marxovom smislu kao „predmetno obogaćenje Ijudskog bića”, umetnost predstavlja nešto novo, do tada nepostojeće. Ona ne podražava stvamosti. „Kakva su to veštačko ostvarena bića, kako su strukturirani ti umetnički proizvodi, time se eto bavi savremena estetika, odnosno ontologija umetnosti” (Focht). Još je Hartmann u svojoj „Estetici” smatrao da je estetika do sada počinila „strašnu pogrešku" kad je estetski fenomen stavljala na istu liniju s razvojem spoznajnog (kao kod Baumgartena i Hegela). „Umetnost nije jedno produženje spoznaje" ll ). Istina o umetnosti je „ugrađena u biće, ona je efekat onoga što je stvoreno, a ne odraz onoga što je već dato. Zato se i istinitost jednog umetničkog dela ne može ustanoviti konfrontacijom s objektivnom stvarnošću. Kriterij njegove istinitosti mora ležati u okvirima njega samog, ne u njegovom predmetu”. 12 ) U modernoj umetnosti tog medija predmetnosti nema. Ona postaje nepredmetna. Stoga sve umetnosti, ~pa i one koje su bile izrazito predmetno-prikazivačke (književnost, drama, slikarstvo, kiparstvo), uzimaju za svoj uzor muziku, koja je po svoj prirodi bespredmetna" l3 ). Tako je kao zajednički momenat između raznih umetničkih vrsta muzikalnost, on je u ritmu. Modema umetnost favorizuje ontološku stranu na račun gnoseološke. Focht je isto tako dobro demistifikovao problem tzv. „razumevanja” klasične umetnosti i „nerazumevanja” ove moderne, rekavši da se i ranije ~ono čisto umetničko u umetnosti nije razumevalo. Samo je postojanje i prepoznavanje predmeta na slici stvaralo lažno uverenje da se slika razume. Citava razlika je u tome što pre gledalac nije bio svestan da sliku ne razume, a sada je u to sasvim siguran” 14 ). Time je Focht istakao onaj plan umetnosti na kome se jedino može „neposredno sagledati” dublji smisao umetničke tvorevine, i pokazao očitu protivrečnost površinskog, pojavnog i oku jedino datog plana-koji pretenduje da bude suštinski, i dublje pozadine dela do koga neumetničko oko ne može dosneti. Focht je naveo pet razloga za napuštanje predmetnosti. (I) Ni u klasičnoj umetnosti predmet niie bio konstituens umetničkog momenta umetnosti. (2) DubIjom analizom umetničkog stvaranja zapažamo da sliku treba konstituisati ne prema zakonima predmeta (čak i kad je on na slici zadržan), ne?o prema autonomnim zakonima slike. Reč ie o ..čisto estetskom” momentu slike. (3) Da bi se prodrlo do

11) Cit. prema I. Fochtu, Moderna umetnost kao ontološki problem, str. 11. 12) Ibid., str. 14. 13) Ibid., str. 14. 14) Ibid., str. 24.

288

SRETEN PETROVIC