Gledišta

otkriva, više stvara nego resava probleme. Zato svako novo vraćanje Barskom rodoslora, čak i pri dehma koja nemaju istraživački karakier, traži direktan pristup izvora i zanemarivanje istorijske literature koja to, zbog lendencioznosti, često nije. Vidan je napor autora na kombinovanju rezultata arheoloških i istorijskih istraživanja, mada je naučna hteratura nbeju disciplina direktno vezana za ovu teritoriju više nego oskudna. Samo najuži krug stručnjaka zna šta zna£i komponovati sintezu na osnovu tek začete literature o nekoliko arheoloških nalazišta, malobrojnih epigrafskih spomenika i škrtih iskaza pisanih izvora, a sve to pratiti sa nivoa dostignuća evropske arheološke i istorijske nauke. Dakle, dati kompleksnu sliku ne samo političkih zbivanja već i draštveno-ekonomskog i kultumog razvitka. Autori (D. i M. Garašanin I-IV glava, do osnivanja provincije Prevahs; J. Kovačević IV- V glava, do kraja XII veka) uključili su u pivu knjigu ogroman vremenski period; preistorijski, antički i rani srednji vek. Dakle, uz neophodan, sažeto i lepo napisan uvod Z. Bešića o geomorfološkom razvitku Cme Gore, prvi tom obuhvata epohu od najstarijih vremena do kraja XII veka. Sve to na 444 strane teksta. Ipak naša osnovna primedba odnosi se upravo na obim knjige. Pogrešno je u šire zasnovanoj sintezi preistorijski period svoditi na uvodno poglavlje. Jer današnji rezultati arheoloških istraživanja i te kako .upotpunjuju sliku razvitka Ijudskog društva, čak i za one periode kada pisani izvori nisu tako oskudni. Međutim, za celu ovu epohu koju obuhvata prvi tom istorije Crae Gore, posebno za preistorijski period, istraživanja su tek na početku. Naučna literatura ije oskudna, a sinteza pretpo■stavlja niz istraživačkih radova. Svi ovi argumenti koji pokazuju pred kakve teškoće

su stavljeni autori, još više dovode u sumnju opravdanost ne pojave nego obima knjige. Uputili smo na karte arheoloških nalazišta u našoj zemlji gde je lako uočiti da ih je najmanje baš na teritoriji današnje SR Cme Gore. Uostalom, to i autori ističu: „0 počecima Ijudskog života na teritoriji Cme Gore danas smo još uvijek slabo obaviješteni" (str. 37). „Kao i starije kameno doba, tako je i ova etapa kulturno-istorijskog razvitka na teritoriji Crae Gore zasad isključivo poznata iz Crvene Stijene” (str. 40). „Kultumo-istorijski razvitak paleolitskog i mezolitskog doba (u Jugoslaviji uopšte, a posebno u Cmoj Gori) može se zasad, s obzirom na mali broj poznatih i naučno ispitivanih lokaliteta, pratiti samo u najopštijim crtama” (str. 42); ili: „Ovaj period u Cmoj Gori poznat nam je zasad samo po nalazima jednog lokaliteta Crveaie Stijene, gdje je kultura ovog sloja zastupljena u sloju III” (str. 43). Na prilično širokoj osnovi autori obrađuju grčku kolonizaciju i keltski prodor na jadransku obalu, da bi zaključili da je uticaj na Ilire, posebno ove dmge etničke grapacije, bio slab: „Pojedinačni elementi uticaja više upućuju na izvjesne dodire ilirskih i keltskih elemenata nego na pravu simbiozu. Na teritoriji Crae Gore ova se pojava naročito sigurao da utvrditi” (str. 104). Na još širi zahvat odlučuju se autori kada se ova teritorija uključuje u prostrane administrativne jedinice rimskog carstva, kao što je bila provincija Dalmacija u čijim se okvirima razređuje i gubi prošlost današnje Cme Gore. Na preterano širokom planu obrađuju se pojedini problemi i za perio.de kada se istorijske pokrajine približno uklapaju u današnju teritoriju Cme Gore (vid. str. 347. i dalje). Sinteza neophodno zahteva selekciju činjenica, kako bi se istakla ideja vodiIja, nit koja bi objedinjavala tekst i šireg hronološkog zahvata i ne uvek iste tematike. U ovom delu ona se ne nazi-

327