Gledišta

današnje ponašanje omladine. Na pitanje Bradarića kako se može tumačiti sve veća pojava kraninala kod mladih u nas, Katja Vodopivec, direktor Instituta za kriminologiju pri Pravnom fakultetu u Ljubljani odgovoriia je, između ostalog, sledeće: ~Za tu pojavu možemo navesti više razloga. Ja sam ih podijelila u više sadržajnih grupa. Kao prvi problem navela bih problem slabih školskih uspjeha koji su karakteristični za maloijetne delikvente. To je više-manje poznata činjenica, ali ja mislim da ova činjenica može imati veoma teške posljedice. Naime, posljedica slabih školskih uspjeha jest teško postizavanje stručnih kvalifikacija... Već je inače zabrinjavajuće to što je daleko promašen podnošljiv postotak nezaposlene radne snage, pwgotovo među mladim Ijudima. Drugi je problem taj da smo u domenu rane prevencije maloljetničkog kriminala potpuno zakazali. Razvoj socijalnih službi kod nas već je ranije bio sporiji od draštvenih potreba, a nakon reforme te su službe čak i oslabile. U broju savjetovališta, na primjer, mentalno-higijenskih, zdravstvenih i porodičnih, biIježimo stagnaciju. Škole su opterećene izvođenjem redbvnog nastavnog programa, neizdiferenciranog. prema mogućnosti đaka i opterećene promjenama nastavnog programa. Naredni je problem financijska baza odgojnih domova, koja je postavljena na osnovu samofinanciranja. To znači, uzdržavanje domova na osnovi doprinosa. Općinski budžeti ne dopuštaju smještanje djece u domove sve dotle dok ponašanje maloljetnika ne postane očito opasno za društvo. A to znači propuštanje brige za djecu dok se pojavljuju prvi simptomi poteškoća, propuštanje djece u doba najveće njihove plastičnosti. Za djecu u starosti od 7 do 15 godina kod nas se pogotovo ne radi ništa. Naime, za onu djecu za koju bi trebalo rano otklanjati smetnje ponašanja. Tek od 15 godina dalje susrećemo se s prvim intervencijama. Odgojni su domovi za djeou te starosti u veoma

lošem stanju. Financijska sredstva bilo od fondova, bilo od općina ili roditelja primaju ti domovi u globalu, a ne namjenski. Posljedioe su toga ove: što je manje kadrova, šxo su niža ulaganja u troškove funkcionalne prirode, to veći mogu biti lični dohoci. Pošto su dohoci prosvjetnih radnika već inače ispod prosjeka, pošto je posao težak, tako reći, bez ograničenja radnog vremena, potreba za povećanjem ličnlh dohodaka toliko je akutnija. Vidite, ako nastane kvar na skupocenoj mašini, njegovim se otklanjanjem bavi najmanje jedan inženjer i više kvalificiranih radnika. Ako pak nastanu smetnje u razvoju ličnosti, tad je već prekasno da jedan odgajitelj, višemanje nekvalificiran za taj posao, otkloni smetnje za 20 do 50 pitomaca. Mi smo široko otvorili vrata individualizmu. takmičenju i stimulaciji individualnih dostignuća, što je za našu zemlju, s obzirom na njeno stanje u privredi, donekle razumljivo, a zanemarili smo brigu za sve one koji nemaju bilo objektivnih, bilo subjektivnih uvjeta da u takmičenju sudjeluju. U brizi za mlade Ijude zaostaje naša zemlja i za zemljama kapitalističkog dmštvenog poretka (između ostalog, i u visini narodnog dohotka) i za zemljama socijalističkog draštvenog poretka (između ostalog, i u planskoj brizi za ta pitanja). Te smo probleme, i sve ostale, predali na rješavanje različitim organima samoupravljanja u vjeri da će se o njima voditi briga. Samoupravljanje je na našem stupnju društvene svijesti moguće naročito na onim područjima na kojima se loše posljedice slaba rada manifestiraju u relativno kratko vrijeme. Na prirajer, loš rad, loš proizvod, loša cijena. Na području prevencije socijalne patologije, odgoja i rada s omladinom tako možemo godinama raditi loše, a posljedice su očite i zabrinjavajuće za društvo. Međutim, one će nastupiti tek deset do petnaest godina kasnije. Tada će biti stvamo kasno, tada će se draštvo osjetiti ugroženo, na-

335