Gledišta

stat če panika, javno će mišIjenje tražiti pooštravanje tek kaznene politike.”

KULTURNI RADNIK br. 5/1967.

IVAN BABIC: Aktualnost Lenjinova shvaćanja proleterske demokracije; BORIS HRŽIĆ; Varijacije na hiljadu devetsto sedamnaestu; BRANKO HECIMOVIC: Odjeci Oktobra u Krležinoj „Golgoti”; STANISLAVA KOPRIVICA■OŠTRIC: Utjecaj Oktobra na revolucionami radnički pokret u Hrvatskoj; MIJO HARAAIINA: Bibliografske bilješke uz 50-godišnjicu Oktobra; ZDENKA GJANKOVIC: Smisao kultume akcije u radnoj organizaciji; Raport iz kombinata „Chromos-katran-kutrilin”; VLADIMIR KOŠCEVIC: Naslijeđe najamnog rada.

KULTURNI ŽIVOT br. 11/1967.

VESELKO VELCIC: Uzroci krize odgojno-obrazovnog sistema; Casopis „Kultumi život” donosi u nešto skraćenom obliku uvodno izlaganje člana Izvnšnog vijeća Veselka Velčića na zajedničkoj sednici Privrednog i Prosvetno-kulturnog veća Sabora SR Hrvatske, održanoj krajem oktobra 1967. godine. Razmatrajući pojedine teze za Zakon o finansiranju vaspitanja i obrazovanja Veselko Velčić je, između ostalog, rekao sledeće: „Velika se rasprava vodi oko Teze 6 o školarini. Pitanje se formira ovako: ,Da li je uvođenje mogućnosti da građani plaćaju svoje školovanje ili školovanje svoje djece zapravo napuštanje socijalističkog principa o društvenom karakteru obrazovanjai otvaranja vrata za uvođenje školarine, što će dovesti do privatizacije škola?’ Prije svega, .školarina’ u ovim tezama nije zamišljena kao osnovica sistema. Sistem se gradi sa stanovišta, a da se u okviru

toga izgrađuje politika na što više jednakih prava za sve. Međutim, u tezama se polazi od realne činjenice da je ovo društvo materijalno ograničeno i da ne može ostvariti svima pravo na svako obrazovanje. Osim toga, polazi se od ozbiljne činjenice da je već danas sukob između zahtjeva za obrazovanjem i materijalnih mogućnosti našeg društva pokazao da se ilegalno pojavljuje taj vid školarine. Tako smo dobili školaiine koje su ove godine u pojedinim mjestima prešle, kako je rekao jedan drug na jednoj raspravi, u divljanje. Mislili smo da tu činjenicu, koja je životno prisutna treba legalizirati; zato da bi se mogla regulirati, da bi se mogia propisima ili na neki drugi način ograničiti. Tu pojavu želi se u ovim tezama usmjeriti u ispravnom pravcu: da škoiarinu nose oni koji materijalno to mogu, kako bismo s postojećim sredstvima mogli što više razviti obrazovanje i odgoj omladine koja ima sposobnosti, a sama materijalno ne može da se školuje. Društvo koje je materijalno ograničeno ne bi bilo razumno ako bi zaboravilo da netko tko može platiti svoje školovanje to i učini u slučajevima kad mu to, zbog ograničenih materijalnih mogućnosti, ne može osigurati društvena zajednica. Međutim, problem je, nema sumnje, dublji, Jer, školarine koje su se pojavile danas imaju svoje uzroke. U njima se manifestiraju osnovne suprotnosti današnjeg sistema odgoja i obrazovanja. Novim sistemom želi se uspostaviti takva situacija da škole koje budu društveno priznate imaju odgovarajuća sredstva. One danas nemaju dovoljno sredstava, jer se upisi vrše sa željom da se upiše svatko tko hoće da se upiše. A kad se određuju sredstva, postavlja se onda pitanje: koliko ih imamo. Tada se bilanca izravnava ilegalnim pri-

336