Gledišta

kovodio i rukovodi dmg Tito” piše Veljko Vlahović. Nakon prikaza složene unutrašnje i međunarodne situacije u vreme fcada je Tito preuzeo rukovođenje našom partijom, Veljko Vlahović u zaključku kaže: „Obilježavajući tri decenije Titovog rukovođenja Partijom, revolucionamom borbom, državom, nemoguće je zaobići pitanje uloge ličnosti u revolucionamoj borbi. O toj ulozi je dosta rečeno. Detaljno je analiziran odnos između ličnosti i istorijske nužnosti. Titova borba i djelatnost pružaju obilnu mogućnost da se o tom pitanju još nešto kaže ili da se istakne već ranije rečeno, a u savremenoj istoriji radničkog pokreta zaboravljeno ili zapostavljeno. Pojedine ličnosti postaju pokretači razvoja istorije samo kada shvate dubinu i suštinu antagonističkih odnosa, ako ne djeluju kao usamljeni borci, ako su u stanju da probude, organizuju i usmjere revolucionarnu energiju miliona Ijpdi. Uspjeh u revolucionamoj borbi je osiguran ako ličnosti koje stoje na čelu revolucionamog pokreta bez kolebanja zastupaju i bore se za interese svoje klase, ako odražavaju misli, osjećanja i stvaralačke mogućnosti radničke klase. Tito je mogao da bude pokretač revolucioname borbe i organizator pobjede u toj borbi baš zbog toga što je .shvatio dubinu antagonističkih odnosa u staroj Jugoslaviji, što je uticao na mijenjanje odnosa snaga pokretanjem miliona Ijudi da temeljito kidaju sa prošlošću i da se definitivno orijentišu prema budućnosti, prema socijalizmu, što je umio neprekidno da odražava interese radničke klase. On je izvlačio pouke iz najnovije istorije revolucionamih borbi, kada su pojedine ličnosti i pokreti, ma koliko bile hrabre i iskreno übeđene u neminovnost pobjede socijalizma, trpjele poraze, jer su se našle izolovane u borbi.

Marks je pisao da „prilike stvaraju Ijude, kao što i Ijudi stvaraju prilike”. Ni jednu krupnu ličnost nije moguće izolovano posmatrati od konkretne društvene situacije. Programi i ideali koje pojedine ličnosti formulišu mogu se ostvariti samo ako odražavaju potrebe i mogućnosti društva. Realnost zadataka, programa i ideala uvijek se provjeravala u praksi, u činjenicama i uvijek se svodila na činjenice. Titova je ogromna zasluga što su ideali, programi i zadaci koje je pred sebe postavljala naša partija odražavali potrebe i mogućnosti našeg društva, što su bili realni i što su se neprekidno provjeravali i afirmisali u praksi, pretvarajući se u stvamost, u činjenice. Nasušna potreba naših narođa je bila da se iščupaju iz nacionalnog i socijalnog ugnjetavanja, iz materi jalne i kultume bijede i siromaštva, da raskinu sa polukolonijalnim i kapitalističkim odnosima, da mijenjaju te odnose, stvarajući novo, socijalističko dmštvo. One ličnosti koje su bile kadre više od drugih da revolucionamom borbom pokrenu milione Ijudi da se organiznju radi zadovoljenja tih nasušnih potreba postale su najistaknutiji i dmštveno najkorisniji politički radnici. Među tim ličnostima najistaknutija je uloga i djelatnost dmga Tita. U našim uslovima dobilo je ogroman značaj Titovo revolucionamo i životno iskustvo, njegov moralni i politički autoritet stečen u toku dugogodišnje borbe. Značaj tog iskustva i autoriteta baš zbog njegove duboke revolucionarne i duboko humane sadržine rastao je i poprimao opštečovječanske crte. Otuda se crpe ugled i uloga draga Tita i socijalističke Jugoslavije u savremenom svijetu.”

TEORIJA IN PRAKSA br. 1/1968.

VINKO TRCEK: Svest slovenačkih komunista; BORIS ZIHERL: Oktobarska revoluci-

343