Gledišta

ja i marksistička misao; JANEZ JEROVŠEK; Odnos između uticaja i efikasnosti radne organizacije; BRATKO KREFT: Izdavačke kuće u reformi; Aktuelni intervju: Problemi kulture u našem društvu. Odgovaraju; France Forstnerič, Dragana Kraigher, Mira Mihelič, Franci Pivec, Vasja Predan, Janez Rotar i Bojan Štih; BOJAN DANEV: U senci mrtvog ugla; MIHA RIBARIC: Zapis o delegatskom sistemu; MARJAN RO2IC: Pitanja u vezi sa delovanjem sindikata; LADO RUPNIK: Društvo i unutrašnja raspodela; DRAGANA KRAIGHER: Kuda vodi naša kratko'iddost; ROGER GARAUDI: Strukturalizam i „čovekova smrt”; BERT SLAV BADURINA: Vojna stra tegija svetskih sila; Govoreći otvoreno; V. T.: Metodi neke kritike; R. Z.: „Crkva u škripcu” i „pomoć crkvi koja pati”: RUDI KONCILIJA: špekulisanje smrću čoveka; ZDENKO ROTER: Ko preti i špekuliše; V. M.: Zastarelo konfekcionarstvo; P. K. Za argumentiranost tvrdnji. Prikazi, recenzije. Bibliografija knjiga i članaka. VINKO TRCEK: Svest slovenačkih komunista. „ ... Kritički nemir u Savezu komunista nije samo posledica nekih slabosti subjektivne akcije na području društvene svesti niti može biti samo odsjaj protivrečnih događanja prelaznog perioda. Obim ovog kritičnog nemira pokazuje da komuni sti na svim nivoima moraju odlučnije rešavati one probieme koji postaju glavni izvor dezintegracije i opravdane kritike progresivnih snaga u društvu. Politička kratkovidost može da dovede do istorijskih nesporazuma koji bi mogli imati sudbonosne posledice za razvoj progresivnih demokratskih socijalističkih odnosa u našem društvu ...” JANEZ JEROVŠEK: Odnos između uticaja i efikasnosti radne organizacije. „ ... Uticaj i kontrola predstavljaju sredstvo za visoko organizaciono ponašanje. Visokoformalizovano ponašanje, koje se izražava u pravilima, statutima, preciziranoj proceduri za spro-

vođenje različitih aktivnosti, još nije neophodno visoko organizovano ponašanje. Visoko organizovano ponašanje predstavlja redukciju individualnih ciljeva na ciljeve organizacije, intenzivan sistem komunikacija koje ostvaruju visoki stepen koordinacije i integracije među pojedinim subsistemima u organizaciji, jaku identifikaciju i lojalnost prema radnoj grupi celokupnog preduzeća ... Organizaciono ponašanje je više uniformisano, regulisano. U njemu je moguće videti red i redosled očekivanog događanja. Individualno ponašanje više je razbacano, nesređeno, sa malim stepenom konformnosti, uniformisanosti i reda. Karakteristično je da je moguće davati sigurne prognoze samo u okviru sređenog organizacionog ponašanja ... Ponašanje koje nije visokoorganizaciono ne može biti veoma efikasno jer se u okviru individualnog ponašanja članovi organizacije više identifikuju sa neformalnim grupama i klikama, više sa ciljevima i potrebama neformalnih grupa i klika nego sa ciljevima i potrebama celokupne organizacije. Neformalna organizacija najčešće umrtvljuje formalnu organizaciju i njene ciljeve i ona je u nas jedna od najvećih prepreka za postizanje organizacionog ponašanja i sjedinjavanja individualnih i organizaci onih ciljeva u jedinstvenije ciljeve... Naše radne organizacije imaju neke specifičnosti anarhične organizacije, ako anarhičnost definišemo niskim uticajem svih organizaciono-fmikcionalnih grupa i odsutnošću efikasnih pozitivmih (nagrađivanje) i negativnih (kažnjavanje) sankcija. Međutim, postavija se najteže pitanje kako povećati celokupnu količinu uticaja, na kom nivou je treba prvo povećati i kakve implikacije su moguće u pogledu efikasnosti i demokratičnosti organizacije. Cesto čujemo predloge da kompetencije u radnim orga nizacijama treba detaljnije odrediti, da samoupravni organi treba da odlučuju o stvarima

344