Gledišta

rešenje nekog datog procesa rada takvo da zahteva društveni, u suštini udruženi rad velikog broja proizvođača ili je takvo da za njega u dato vreme više odgovara individualan rad pojedinca, odnosno pojedine porodice. Nema sum nje da u prvu grupu spada većina oblasti proizvodnje, svakako sve one oblasti koje su se već u kapitalizmu razvile kao kapitalističke. Ostaje, međutim, druga grupa oblasti u kojima dostignuti stepen tehnologije bar za danas i za doglednu budućnost još zahteva individualni rad, a zato i takvom radu odgovarajuću društvenu organizaciju proizvodnje”.n) Zato, ako je u određenoj oblasti (tercijame delatnosti) individualna proizvodnja jedina racionalna, u telinološkom i ekonomskom smislu, tada je i oblik proizvodnje jedino ostvarIjiv u vidu ličnog rada na sopstvenim sredstvima za proizvodnju, i naturanje drugačijeg oblika društvene organizacije rada i odgovarajućeg oblika prisvajanja uslovljava ili neracionalno i nerentabilno poslovanje ili izvitoperavanj e oblika. Ukoliko tehnološko ekonomski uslovi proizvodnje ne omogućavaju podruštvljavanje procesa proizvodnje, umesto stvamo podruštvljenih odnosa javlja se njihov privid, umesto udruženog rada individualni rad, umesto raspodele dohotka plata. O tome svedoče primeri mnogobrojnih zanatskih zadruga i servisa za opravku koji imaju socijalistdčku firmu, a u kojima se vrlo desto radi na isti način kao i u privatnim zanatskim radnjama, samo uz to još i sporije, manje kvalitetno i znatno skuplje. U suštini primitivan rad ne omogućava nikakav napredak u tehnološkom i ekonomskom pogledu, a pritisak birokratsko-administrativne strukture, svodi poslovanje na ivicu rentabiliteta i pored visokih cena usluga. ■ KARAKTER LICNOG RADA SOPSTVENIM SREDSTVIMA ZA PROIZVODNJU Ako je lični rad ne samo opravdan već i nužan u pojedinim delatnostima, nameće sq pitanje kakav je društveni karakter ličnog rada, je li to integralni deo socij alističkog društveno-ekonomskog sistema ili se, pak, nalazi izvan tog sistema, ali se može tolerisati. Doskora je u socijalističkoj teoriji i praksi preovladivalo shvatanje da je privatni sektor (individualni seljak, sitni zanatlija itd.) zaostatak iz pređašnjeg društveno-ekonomskog siste- ■ ma i da će kao takav nestati. Ova piostavka se zasniva na j kriterijumu svojine i u našim uslovima vuče korene iz : administrativnog perioda u kome su saglasno raznim oblicima svojine postojali državni, zadružni i privatni sektor. . Poznato je da je u nas donošenjem Ustava učinjen novi pristup c ovoj problematic!. U osnovi tog pristupa nalazi se čovek 2 proizvođač i njegov rad. Teze uzimaju ovaj stav za polaznu tačku.

“) Dr I. Lavrač: Lični rad i privatna svojina u socijalizmu, Gledišta £ 6—7/1967. str 301. Slično C. Grbić u Vjesniku od 19. januara 1968. godine. .

448

MIODRAG ORLIC