Gledišta

Ivanović, B. Radovanović). Termin, „privatan” upotrebljava se i u naslovu (doduše tu se vezuje za rad) i u kratkom predgovoru brošure dr Uroš Andreevski i Mirko Marinkovski u svom prilogu: Mesto i uloga tercijarnih delatnosti na sadašnjem stepenu društveno-ekonomskog razvoja upotrebIjavaju čak naizmenično izraz lična sredstva za proizvodnju ili liona svojina (npr., na strani 91. i 98), a zatim izraz privatna svojina (npr., na str. 97, 99. i 100). Postavlja se pitanje mogu li se izjednačavati pojmovi lična i privatna svojina, da li je ovde reč o omašci ili o novom konceptualnom okviru razmatranja svojinskih odnosa. I najzad, ukoldko je u pitanju omaška, postavlja se pitanje je li ona od značaja? Pravna i ekonomska teorija u socijalističkim zemljama posebno u SSSR-u ulagala je veliki napor da pravu privatne svojine u kapitalizmu suprotstavi jedan novi sistem i koncept svojine, u kome bi sredstva za proizvodnju bila obuhvaćena državnom i zadružnom (kolhoznom) svojinom, a sredstva (predmeti) potrošnje ličnom svojinom građana. Lična svojina, po tim shvatanjima, izvire iz socijalističke (državne) svojine i zasniva se na principu raspodele prema radu. U ličnoj svojini, građanin može imati samo predmete potrošnje, predmete koji služe zadovoljavanju njegovih kultumih i materijalnih potreba. Otuda se ne može reći, kao što to eine Teze, da se sredstva za proizvodnju nalaze u ličnoj svojini, jer po samoj definiciji, lična svojina može postojati samo na predmetima potrošnje. Reći da su sredstva za proizvodnju zanatlije ili ugostitelja u ličnoj svojini je netačno, a reći da su u privatnoj svojini je izgleda neprijatno. Kolika se važnost pridaje terminologiji mogu najbolje posvedočiti ova dva primera: Dr B. Horvat upotrebljava termine individualno zanatstvo i individualno vlasništvo, upravo da bi izbegao termin „privatno”. „Polazeći od dogmatskog shvaćanja da je individualno zanatstvo termin ,individualni’ upotrebljavam namjemo da bib izbjegao negativno emotivno značenje termina ,privatan’ u suštini nesocijalističko, lokalni i ne samo lokalni organi primenjivali su mjere administrativnog pritiska i sputavavanja”i9). Još izrazitiji značaj ima terminologija za V. Ginovskog. Govoreći o promenama u društvenom gledanju na privatno zanatstvo, on kaže: „Uporedo s radom na novom Ustavu pripremali su se i novi propisi za privatno zanatstvo. Izmenjena je i terminologija, a time i društveni tretman privatnog zanatstva” (Privatni rad za ili protiv, str. 160). Ovakva gledanja proističu iz shvatanja koje je dominiralo dosta dugo u nas da se kapitalizam izjednačava sa privatnom svojinom na sredstvima za proizvodnju. lako kod nas nije izvršena totalna eksproprijacija svih sopstvenika (sitni zemIjišni posed čini i danas preko 80%, zemljišnih površina), ipak je bilo prisutno shvatanje da je tu reč ako ne o antisocijalističkoj pojavi, onda sigumo o nesocijalističkoj (pa tako ipak antisocijalističkoj).

,9 ) Dr B. Horvat, pomenuti članak „Gledišta", 3/1967, str. 338,

451

UČNI RAD INTEGRALNI DEO SOCUALIZMA ILI SAPUTNIK