Gledišta

sti i njegove formulacije su evoluirali. Od definicije planiranja kao osnovne zakonomemosti prelaznog perioda, u okviru koje deluje usmeren i kanalisan zakon vrednosti, došlo se do formulacije da plan ne može biti okvir delovanja zakona vreclnosti, već se upravo planiranje kreće u granicama toga zakona i javlja kao jedan od metoda kojim se organizuje njegovo delovanje. 1 ) Posledice objektivnosti i nužnosti delovanja zakona vrednosti već je 1963. godine najizričitije istakao V. Bakarić, označavajući plan kao najvažniji element u zakonu vrednosti i odbacujući mogućnost postavljanja alternativa: ili planiranje, ili zakon vrednosti, ili njihovo međudeiovanje. Zakon vrednosti deluje u celini (nije ograničen na privatnu robnu proizvodnju ili razmenu robe široke potrošnje) i javlja se kao kategorija šira od planiranja. 2 ) U kasnijim radovima mnogi naši autori su se složili s ovim postavkama, ali je na tome uglavnom i ostalo (ovih nekoliko navedenib formulacija police samo iz dela mnogobrojne literature, naročito članaka, koja je razmatrala odnos zakona vrednosti i planiranja i koja je doprinela demistifikaciji plana i realističnijem pogledu na odnos subjektivnog i objektivnog elementa u organizaciji privrednog života). Naročito je ostala neobrađena problematika funkcije planiranja u odnosu na ovako definisano mesto zakona vrednosti, ako se ta definicija prihvati, i to bazirana na dosadašnjem iskustvu tzv. globalnog planiranja u Jugoslaviji. Dalji istraživački i teorijski rad na ovom polju tek predstoji. 1) U takvoj opštoj situaciji, koja je ovde samo delimično ocrtana, autor svakog udžbenika o planiranju naići će na velike teškoće, ako želi da prezentira metodologiju i organizaciju planiranja zasnovanu na nedvosmislenim i dorečenim teorijskim osnovama. Neistraženost mnogih kapitalnih područja društvene organizacije privrede, nesaglasnost mišljenja o opštim pitanjima socijalističke ekonomike i, najvažniji, nedograđenost koncepcija o odnosu planiranja i zakona vrednosti moraju se izraziti kroz nejasnoće i nenedorečenosti udžbenika. Autor će biti u situaciji da na neka pitanja daje sopstvene odgovore, neka da zaobiđe, a u nekim oblastima da se osloni na mišIjenja koja dobijaju većinu bez dovoljno übedljivih obrazloženja. Samo prim era radi zadržaću se na nekim mestima koja dokazuju ove tvrdnje, i to kroz prizmu odnosa zakona vrednosti i planiranja u uslovima samoupravne privrede. Navešću ukratko osnovne poglede D. Čobeljića na robnu privredu, plan i tržište u samoupravnom socijalizmu.

') Dr Miloš Samardžija, Privredni sistem 11, ~Naučna knjiga”, Beograd, 1966, str. 190. 2 ) Vladimir Bakarić, Plan i zakon vrednosti, ~NaSe teme’"', I—2, 1963, str. 8.

456

MIRJANA PAVLOVIC