Gledišta

ke iz autorovih stavova, zadržaću se na dvema relacijama koje nejasno figurišu u njegovim izlaganjima, tj. planiranje tržište, planiranje samoupravIjanje. Dosledno kretanje u okviru postavke o nužnosti robne proizvodnje u socijalizmu može da ima jedini logičan nastavak u zaključku da je zakon vrednosti osnovna ekonomska zakonitost socijalističke ekonomike i da se u njegovim granicama kreće subjektivna svesna delatnost. Pitanje odnosa zakona vrednosti i planiranja ne bi moglo da se postavi (u smislu pomenutih Bakaridevih izlaganja) ne samo kao izbor između njih već ni kao njihovo međudelovanje. Ovo upravo zato što nije reč o dva samostaLna i uporediva elementa, između kojih društvo može vršiti izbor i određivati jačinu njihovog dejstva, već 0 dejstvu jednog elementa (plana) u okviru drugog šireg (zakona vrednosti). Iz toga tek sada proističe jedno opšte pitanje kakve su mogućnosti svesne akcije unutar zakona vrednosti i, drugo, kakvi su njeni konkretni oblici. 3 ) Nasuprot tome, mada formalno polazi od iste osnovne premise, pravac razmišljanja D. Cobeljića ide drugim tokom od planiranja kao odlučujućeg elementa, da bi se tek tada tražilo mesto drugim postulatima, pa i robnoj privredi (!) i njenim zakonima 1 otvorila mogudnost društva da izabere kakav de im znadaj i kakvo mesto dati u pojedinim fazama razvoja (u našoj literaturi ved ima dosta ocena kakve je rezultate dalo korišdenje te prividne mogudnosti izbora). Uspostavljanje odnosa planiranja, s jedne strane, i samoupravljanja, s druge, mogude je samo u uslovima dualizma državne i samoupravne strukture. Sa prerastanjem tog dualizma ne postavlja se pitanje odnosa, ved se planiranje identifikuje sa samoupravljanjem kao njegova sadržina na svim nivoima privrede. To što je D. Čobeljid postavio jedan takav odnos, velikim delom je odraz naše stvarnosti u kojoj pomenuti dualizam egzistira. Ali to nije odnos društvenog, ved državnog planiranja i samoupravljanja. S druge strane, smisao postavljanja pitanja takvog odnosa nije kretanje u okvirima postojedih suprotnosti, ved sagledanje Perspektive njihovog rešenja. D. Cobeljid je prethodno zaključio da protivrednosti nema i zatvorio ovu složenu problematiku. Do takvog zakljucka je mogao dodi samo zato što je sadašnju

3 ) Jedno obiašnienje o konkretnim oblicima svesnog delovanja, dosta precizno i dosledno izvedeno iz teoriie robne proizvodnje u socijalizmu, dali su M. Korać, T. Vlaškalić u Poiltičkoj ekonomiji (Beograd, „Rad”, 1966). Pošto je prethodno analizirana sfera delovanja zakona vrednosti, formulisane su moguće planske mere u oblasti primarne i sekundarne raspodele nacionalnog dohotka (str. 454).

458

MIRJANA PAVLOVIC