Gledišta

kursa. Međutim, isto je tako jasno da se uslovi radnog mesta ne mogu utvrđivati normativistički, kako smatra dr Mitić, i ne mogu predstavljati predmet konkursnog prava. Očigledno je da se adekvatno normativno izražavanje uslova radnog mesta može izvršiti jedino na nivou radne organizacije, dakle, samoupravnim normama. Predmet samoupravnog normativnog regulisanja mogu predstavljati jedino činjenice dobijene analitičkom procenom radnih mesta. Normativno regulisanje ovih činjenica zakonom ili kojim drugim državnim propisom zahtevalo bi stvaranje takve grane prava koja bi bila obimnija od celokupnog postojećeg pravnog sistema. To bi dal je zahtevalo stvaranje posebnih upravnih organa (državnih sekretarijata) na nivou federacije i republike, koji bi se bavili isključivo time, što bi dalje dovelo do niza drugih štetnih posledica. Sve to jos ne bi garantovalo adekvatno normativno izražavanje uslova radnog mesta, pa mi se čini da je sa ovog aspekta zahtev za stvaranjem posebnog konkursnog prava neopravdan. U drugom bitnom pitanju sprovođenja konkursa mislim da se takođe ne može naći dovoljno argumenata o tome šta bi predstavljalo predmet i sadržinu eventualnog konkursnog prava. Naime, drugo bitno pitan je konkursa jeste odabiranje kandidata. Ako su nam poznati uslovi radnog mesta, ako nam je jasno kakve radne sposobnosti treba da poseduje lice koje tražimo za odredeno radno mesto, postavlja se pitanje na koji način pronaći to lice, tj. kako izmedu vise kandidata izabrati onoga sa najvećim sposobnostima, kako izabrati „pravog” čoveka. Ovde zaista nije moguće ukazati čak ni na osnovne postavke i principe odabiranja kandidata. Bitno je ovde reci da je pri odabiranju kandidata reč o operaciji koja ima za cilj da na ob j e k tiv a n i naučno precizan način utvrdi optimalnu podudamost između uslova radnog mesta i svojstava kandidata. Metode i načini utvrđivanja te podudarnosti uopšte nisu formalnopravnog karaktera i ne mogu nikako predstavljati predmet eventualnog konkursnog prava. Samo neka proceduralna pitanja ulvrdivanja te podudarnosti mogu se normativno regulisati, i to, po mom mišljenju, adekvatnije samoupravnim normama nego državnim. Međutim, ta proceduralna pitanja su drugorazrednog značaja, a suštinu odabiranja kandidata predstavljaju određene t ehn i čk e norme pomoću kojih se vrednuju odredena svojstva kandidata (ispiti, testovi, prakticna obuka i si.). Ukoliko se u sadašnjem momentu ne postižu zadovoljavajući rezultati u odabiranju kandidata , to je zbog toga što se te tehničke norme ne primenjuju i što su još nedovoljno usavršene, a ne zbog

466

ALEKSANDAR SEKULOVIČ