Gledišta

toga što nedostaju odgovarajuće pravne norme. Očigledno je da dr Mitić ne tretira odabiranje kandidata kao proces objektivnog utvrđivanja njihovih svojstava, dok zahteva da se pravnim normama utvrdi „u kojoj je meri arbitramost dopuštena pri oceni vrednosti kandidata”. Načelno, pri odabiranju kandidata nije dopuštena nikakva arbitramost a ukoliko arbitramosti ipak ima, to je zbog toga što tehničke norme odabiranja kandidata nisu dovoljno usavršene da bi sa apsolutnom tačnošću utvrđivale svojstva svakog od kandidata. Zbog toga je u ovom pitanju nepotrebna i necelishodna intervencija pravne regulative, već je potrebno, pre svega, dalje usavršavanje tib tehničkih normi pomoću kojih se vrši odabiranje kandidata. Dok te norme ne budu došle do potrebnog stepena egzaktnosti, može se pravnim normama do najsitnijih detalja regulisati način odabiranja kandidata, pa da se ipak u praksi ne postižu potrebni rezuitati. Prema tome, izvesno je da u ova dva bitna pitanja konkursa utvrđivanje uslova radnog mesta i metode odabiranja kandidata ne može ništa da se doprinese stvaranjem pravnih normi. A ukoliko ova dva bitna pitanja ostanu izvan pravnog interesovanja, šta bi onda predstavljalo predmet eventualnog konkursnog prava? Sva ostala pitanja sprovođenja konkursa već su regulisana našim pozitivnim pravom i to, po mom mišljenju, dosta uspešno. Dalja hipertrofija pravnih normi predstavljala bi samo svojevrsni larpurlartizam u pravu. I, na kraju, nedostatak pravnoteorijske analize dra Mitića je u tome što svoje napore nije usmerio ka analiziranju i utvrđivanju pravne prirode konkursa u radnom pravu. Ovo pitanje je značajno zbog toga što od shvatanja pravne prirode konkursa zavise daljnja tumačenja njegovih pojedinih odredbi, što ima naročite reperkusije na efikasnost sudske zaštite kandidata u radnom sporn povodom konkursa. Nije mi namera da se ovde upuštam u detaljno analiziranje pravne prirode konkursa u radnom pravu zbog toga što ni dr Mitić nije svoje shvatanje jasno izložio i što sam o tome pisao vise na drugim mestima. 2 ) Hteo bih samo istaoi jedno teorijsko-metodološko upozorenje u pogledu istraživanja pravne prirode konkursa u radnom pravu. Poznato je, naime, da su radni odnosi u prvo vreme bili regulisani normama građanskog prava, i to pravnim pravilima ugovora o najmu službe. U toku daljeg istorijskog razvitka stvarane su autonomne pravne

2 ) Svoja shvatanja o pravnoj prirodi konkursa u radnom pravu izložio sam u časopisu ~Radna i društvena zajednica”, br. 10—11/1967, i u listu ~Savreraena praksa", br. 145, od 23. X 1967.

467

ZA DRŽAVNO ILI SAMOUPRAVNO NORMATIVNO REGULISANJE KONKURSA