Gledišta

odnosno višepartijskog sistema u socijalizmu, s jedne, i o mogućnostima opozicije u okviru političke partije radničke klase, s druge strane. Osnovna tema o kojoj autor raspravija u pomenutoj studiji odnosi se na pitanje partijskog monopolizma i političke moći društvenih grupa u socijalističkom društveno-političkom sistemu, odnosno u socijalističkim zemljama u kojima je uspostavljen jednopartijski sistem sa „jednom avangardom i vladajućom pantijom koja preim sebi nema neku rivalsku i opozioionu pantiju”. Problemi partijskog monopolizma u okviru jednopartijskog političkog sistema i politička moć društvenih grupa, bilo da su formalne ili neformalne prirode, su interesantni i njihova kritika sa socijalističkog stanovišta je od interesa a može se reći da je i veoma značajna. Međutim, ovom prilikom naše interesovanje se odnosi na stavove koje je autor izneo u pomenutoj studiji u vezi sa uspostavljanjem dvopartijskog, odnosno višepartijskog sistema u socijalizmu, s jedne, i uspostavljanjem organizovane ili legalne opozicije u okviru političke organizacije, odnosno političke partije radničke klase, koja kao vodeća, odnosno avangardna snaga još egzistira u savremenim uslovima izgradnje socijalističkog društveno-političkog sistema, s druge strane. Ako bismo imali šta kritikovati u socijailöistiökom društveno-političkom sistemu uopšte i posebno na političkom planu, to bi, po našem mišljenju, pored ostalog, trebalo da bude razvijanje onih oblika i formi koji su poznati i svojstveni građanskom društvu a koje je socijalistički društveno-politički sistem preuzeo, dalje neguje i razvija iako oni predstavljaju samo recidive prethodnog građanskog društva, pošto po svom karakteru i pojavnim oblicima ne mogu biti adekvatni suštini i ciljevima socijalističkog društveno-političkog sistema. Posmatrano sa ovog aspekta, svakako da ima mesta kritici razvijanja svih onih klasičnih oblika i formi koji su preuzeti iz arsenala građanskog društva upravo zbog toga što socijalističkom društveno-političkom sistemu ne odgovaraju ni po suštini ni po formi. Opšte je poznato da kapitalistički društveno-politički sistem ima svoju osnovu koja se ogleda u privatnoj svojini iz koje proizlazi privatizacija odnosa u svim sferama društvenog života, uključujući i političku stranu života tog društva. Na toj osnovi su u ovom sistemu formirane mnogobrojne društvene strukture, političke i druge institucije koje su osobene i tipične za kapitalističko društvo. Socijalistički društveno-politički sistem, međutim, ima sasvim druge osnove, društvenu svojinu kojoj je, pak, imanentno društveno samoupravljanje i deprivatizacija odnosa ne samo u ekonomskom već i

471

VISEPARTIJSKI SISTEM U SOCIJAUZMU