Gledišta

pravilo stvamog društvenog života ili sredstvo individualnog opstanka. Paradoksalno Je, međutim, da klevetu lakše možemo osuditi nego identifikovati, lakše je možemo prokazati nego definisati, lakše definisati nego sprečiti i možda lakše sprečiti nego lečiti njene posledice za ličnost-žrtvu klevete i za patologiju koja se u društvu razvija kad jedna kleveta postigne svoj cilj. Mi dosta jasno možemo videti kako kleveta unižava određene vrednosti bez kojih teško možemo opstati kao Ijudi, ali manje Jasno vidimo koji su joj pravi motivi i socijalni koreni, koji su joj ciljevi i kakve su joj posledice za život i razvojno trajanje jednoga društva. Stoga ponekad bivamo skloni da preziremo „moraliste” i da stvamo ne cenimo toliko Ijude od principa koliko to oni zaslužuju, ali kad to činimo, mi neosetno, ali sigumo doprinosimo da Javni moral slabi. Kaže se da okolnosti kvare Ijude, ali odavno je utvrđeno da se lična iskvarenost ne može opravdati okolnostima. Doista, čovek se ne može oprati blatom iako često ne može izbeći da se na njega bacaju blatom, naročito ako je na tako vidnom položaju koji smeta skrivenim aspiracijama onib kojima je viši ili visoki položaj jedina vrednost u gotovom zbog koje valja živeti. Visoki položaj neizbežno je jedna vetrometina. Istina je ipak u tome da visoki položaj obezbeđuje veću ili manju moć nad Ijudima i stvarima, ali da ta moć jedino onda izaziva poštovanje ako je pošteno, pravično i mudro upotrebljena. Nepravično i nepošteno upotrebljavana velika moć nad Ijudima i stvarima može, doduše, izazvati prividno poštovanje ili ćutanje, ali pravo i trajno poštovanje ne raože se obezbediti veštim ulivanjem straha. Zato je pad velikih moćnika i nasilnika neizbežno pad u prašinu. Ljudi koji moć cene samo kao moć ne smatraju da svojim ugnjetačima duguju bilo šta drugo osim prezrenja u trenutku kad je ugnjetačka moć prestala da deluje. Postavlja se pitanje da li ljudi na visokim položajima mogu izbeći govorkanja koja se oko upotrebe njihove moći pletu. Sigumo je da oni to ne mogu izbeći, ali isto je tako sigurno da oni samo onda zaslužuju visoki položaj ako svoju mod doista pravično i pošteno upotrebljavaju. Zato je najbolji lek od svih postojedih i mogućih kleveta lično poštenje u upotrebi javne modi i spremnost da se o tome daju dovoljno jasni i übedljivi javni dokazi. Ako je to tako, onda je kleveta bumerang kojim se badeno blato vrada u lice klevetnika. Naivno je verovanje da je nemo gude dati javne dokaze o ispravnom i zakonitom sprovodenju javnih funkcija, ili, možda, to verovanje i nije toliko naivno koliko je korisno ako se svesno ili nesvesno teži izvlačenju ličnih koristi od sprovođenja javnih funkcija. Demokratija nije moguda, ako postoje žreci čija delatnost nije dostupna javnoj kontroli i ako postoje modnici koji svoje lidne poroke silom svoje modi mogu pretvarati u poroke onih koji se usuđuju da na njih ukazu. Klevetnik je redovno oštar kritidar, ali svaki kritidar nije klevetnik. Naprotiv, oštri kritidari ako pogađaju u središte

430

DR BRANKO PAVLOVIĆ