Gledišta

pitalističkog društva”. Socijalizam, istina, relativno različito shvaćen, jedan je od osnovnih ciljeva političkog aktivizma tih pokreta. Oni se, naravno, distanciraju od socijalizma etatističkog tipa, koji trpi, videli smo, njihovu oštru kritiku. Borba protiv eksploatacije svakog vida jedan je od suštinskih elemenata socijalizma za koji se bore pripadnici studentske nove levice na Zapadu. I pored toga što je nedovoljno preciziran zahtev borbe za socijalnu pravdu i jednakost, on je u stvari, samo pozitivno izražen rezultat borbe protiv eksploatacije. Zatim, i sama borba za neposrednu demokratiju (samoupravljanje) jedan je od elemenata tog socijalizma. Jer je samoupravljanje oblik negacije klasičnog klasnog nasilja države. Studentska nova levica daleko je od vizije budućeg društva koja je ne samo teorijski osmišljena već i praktično-politički uobličena u precizan program političke akcije. Zato ona i nema svojih stvamih teorijskih vođa. Pominju se, istina, Herbert Markuze i Emest Bloh. Međutim, i pored sve originalnosti interpretacije Marksa i sve dosadašnje filozofske i teorijske misli, oni i dalje ostaju i jesu u suštini jedna, odnosno dmga interpretacij a Marksa. Ono što ta dvojica filozofa tvrde (ali, dakako, ne samo oni), za razliku od jednih marksista koji su prestali da vemju u revoluciju, i od dmgih koji vemju samo u moguonost revolucije po modelu koji je ostvaren u izvesnim nerazvijenim zemljama (Rusija, Kina i u nas), jeste: najpre, još imaju optimističku nadu u mogućnost socijalističke revolucije u kapitalistički razvijenim zemljama i, zatim, imaju poverenje u nove generacije, a naročito studente i one slojeve koji su empirijski u nesnosnoj Ijudskoj situaciji (pripadnici geta), i istovremeno izražavaju nepoverenje prema tradicionalnam okoštalim i birokratizovanim stmkturama radničkog pokre\a u kapitalistički razvijenim zemljama. lako većina pripadnika studentske nove levice nisu marksisti, ipak skoro nijedan njen deo nije antimarksistički. Oni, u stvari, nemaju poverenje u staljinističku interpretaciju Marksa, a izvomi Marks im, obično nije dovoljno poznat. Bez obzira na nepostojanje jedinstvenog teorijskog koncepta pokreta i sasvim jasnih ciljeva i vizije budućeg društva, može se sa sigumošću tvrditi da je socijalizam osnovni politički cilj najvećeg dela studentske nove levice na Zapadu. U socijalističkim zemljama, gde se ne može govoriti o studentskoj levici kao organizovanom pokretu, nego prevashodno kao o vrsti političkog aktivizma studenata i omladine, socijalizam je oilj studentskih težnji i akcija; ali, naravno, socijalizam koji se izgrađuje demokratski i konsekventnije nego što je već ostvaren u tim zemljama. 2. Istupajući protiv birokratsko-tehnokratske okoštalosti dmštveno-ekonomskog i političkog sistema u industrijski razvijenim zemljama kapitalizma i u zemljama sooijalističkog etatizma, studentska nova levica se, manje ili više, izričito jasno opredeljuje za samoupravljanje. Ona u „direktnoj demokratiji” samoupravljanju vidi sredstvo i put za prevladavanje suštinskih slabosti svojih dmštveno-političkih

991

STUDENTSKA NOVA LEVICA: BUNT ILI REVOLUCIJA