Gledišta

sistema: birokratije i birokratizma, tehnokratskog manipulisanja ijudima i stvarima, aparatskog rešavanja Ijudskih problema, autoritamog sistema u čijoj osnovi leži gola moć, a ne racionalno zastupanje dnteresa stvamog napretka. 2) Ideja o samoupravljanju često je zamagljena, nejasna, a njene istorijske eksplikacije su različite. Ali, i pored toga, samoupravlj anj e se sagledava kao stvama negacija suštine klasnog nasilja, države i čitave političke stmkture koja je otuđena od Ijudskih stvamih potreba i mogućnosti. ZanimIjivo je da samoupravljanje prihvataju različiti pripadnici pokreta studentske nove levice, kao i snaga koje joj se pridružuju u političkoj akciji. To je ideja koja okuplja, nesumnjivo, najrevolucionamije snage u industrijski razvijenim zemljama i u socijalističkim zemljama. Nasuprot takvoj opredeljenosti i akciji (jer se dmkčije ne mogu tumačiti raznovrsni konventi, koji niču kao pečurke posle kiše, u različitim studentskim centrima) studentske nove levice, izvesne tradicionalne stmkture radničkog pokreta odbacuju tu ideju, nazivajući je „nebuloznim zahtevima” (Segi, lider Generalne konfederacije francuskih radnika). Takav odnos tih tradicionalnih organizacija radničke klase upravo potvrđuje istorijsku opravdanost i revolucionamost studentskog pokreta nove levice. 3. Borba protiv „industrijske kulture” je, takođe, često istican cilj političke akcije studentske nove levice. Taj zahtev nije jasan, jer obuhvata različite ciljeve i sredstva borbe. On je nastao kao reakcija na izrazitu indoktrinaciju naroda. Monopol sredstava masovne komunikacije postaje osnovna poluga manipulisanja idejama, onaj ko poseduje taj monopol ima najviše šansi da bude na vlasti. I obratno: onaj ko ga ne poseduje, bez obzira na to koliko izražava stvarae interese određenih slojeva ili klasa, ima male izglede na uspeh u političkom životu. Zato je studentska nova levica kao prvi zadatak svoje akcije formulisala: reći istinu o sebi i dmgima, demistifikovati postojeće vrednosti i iluzije. 3 ) To je, naravno, teško ostvariti, jer monopol nad sredstvima masovnih komunikacija imaju država (vladajuća politička elita) i oni koji poseduju

2 ) ~Smatram da partije i parlamenti ne zastupaju više želie, interese i po trebe većine Ijudi. Nalazimo se u demokratiji interesa. Različite interesne grupe sreću se na političkoi berzi i vode uz priznanje države samo prividnq borbu za učešće u društvenom brutoproizvodu. . . Mislim da se ne smatramo bez razloga vanparlamentarnora opozicijom. . . Pod tim podrazumevamo sistem direktne demokratije u stvari deraokratiju saveta, koja omogućuje Ijudima da svoje privremene predsta\mike direktno biraju i smenjuju, prema tome kako to smatraiu za potrebno a na osnovu kritičke svesti o protivljenju vlasti u svakom vidu. Tada bi se vlast čoveka nad čovekom svela na najmanju moguću meru... Ali smatram da će ovo društvo u toku dugog procesa dostići stvarno takav stadijum i rast svesti sve većeg i većeg broja Ijudi. Oni će biti u stanju da uzmu sudbinu u sopstvene ruke, a ne da njima, kao nesrećnim nepolitičkim objektima, manipuliše birokratija odozgo pomoću parlamenta ili nečeg drugog. . . Neprekidno sprovođenje revolucije u svim oblastima društvenog života. Pogrešno je shvatio Marksa onaj ko tvrdi da besklasno društvo predstavlja istorijski konačno stanje (~studentski svet Rudija Dučkea", ~Borba", 20. april 1968. str. 13). 3 ) Tako je, na primer, studentska akcija zapadnoberlinskih studenata uperena protiv izdavačkog koncerna Springer, koga studenti smatraju glavnim izvorom indoktrinacije građana; Springer je. neobjektivmo i pristrasno ~bombardujući" iz dana u dan, iz godine u godinu u periodu ..hladnog rata" i posle njega, građane Zapadne Nemačke vaspitavao u mržnji i ideološkoj zaslepljenosti. To je obezbeđivalo lakše i jednosta\Tiije manipulisanje njihovim političkim potrebama. Boreći se, na taj način, protiv ideološkog monopola, studenti. u stvari, započinju destrukciju celog sistema, koji, istina, ne počiva na ideološkom monopolu, ali je njime održavan i podržavan.

992

RAJKO DANILOVIC