Gledišta

111 Revolucionamo gibanje u savremenom, inače veoma protivrečnom svetu ndje neposredno izazvao proletarijat ni njegovo „opunomoćstvo” (političke partije i drugi delovi njegovog organizovanog bića). Nalazimo li se pred novom revolucdonamom snagom, koja svojim objektivnim položajem i akcijom, potiskuje radničku klasu? To pitanje nije samo logičM sled niza pitanja koja nameću najnovija kretanja i događaji u svetu, nego je i pitanje mogućnosti ili nemogućnosti revolucdje u savremenom tehniziranom svetu kapitalizma. I kada se činilo da je proletarijat nepovratno utopljen u „potrošačko društvo”, korumpiran i funkcionalno integrisan u postojeći sistem i nesposoban za revolucionamu akciju, pojavljuje se nova snaga: studentska omladina. Studentska nova levica ponovo, na najraddkalniji način, pita o smislu i vrednostima sveta, koji je samozadovoljno i zatvoreno stvarao i ostvarivao viziju svog „tehnološkog društva”, „dmštva obilja”, „velikog društva” i sl. I odjednom: socijalna građevina, na izgled koherentna, monolitna i funkcionalna počinje ne samo da puca po šavovima već da da se i tektonski giba. Za sada, izuzimajući Francusku tradicionalno slobodarsku i revolucionamu zemlju to se sve dešava sa skoro potpunim odsustvom radničke klase. Partije i sindikati radničke Mase se, čak, utrkuju sa ~desnicom” i vladajućim snagama, ali sa dmgim argumentima, u optuživanju studentskog o?olitičkog afctiivizma i pokreta; one istudentsfci pokret nazivaju pseudorevolucionarnkn, čak i kontrarevolucionarndm i sl. U čemu je, u stvari, istina? Da li je stvamo studentska omladina novi istorijski subjekt? I da li je radnička klasa prestala da bude revolucionama dmštvena snaga? Ili se nalazimo pred renesansom revoluoioname avangarde ili, možda, pred njenom zamenom, pa time i pred renesansom istorijske uloge radničke klase? Ooigledno to su sudbonosna pitanja. Odgovor na njih, za sada, kada je sve u pokretu, previranju i kada svi akteri istorijskog zbivanja nisu ispoljili svoju suštinu, više može biti hipotetičan nego pouzdan. Teorijski odgovor na akcije studentske nove levice i sve ono što se u vezi s tim dešava obično je ekstreman: prvi smatraju da je reč o novoj revoluciji i novom istorijskom subjektu tog preobražaja, a dmgi, da je reč samo o nemirima koji su bez jasnog programa, akcije i pobtme protiv svega iako nema bolje altemative postojećem. Analizirajmo jedno i dmgo teorijsko osmišljavanje smisla i domašaja političkog aktivizma studentske nove levice. Prvo shvatanje ukratko se služi sledećim argumentima: radnička klasa je integrdsana u postojeći sistem; ona se oseća ~ugodno u otuđenju”; njena politička akcija svodi se samo na pokušaj partioipacije u vlasti i dmgim institucijama postojećeg političkog sistema (što je delimično i uspela, ali ne preko komunističkih partija u izvesnim zemljama skandinavske zemlje, Velika Britanija, delimiono Italija, Zapadna Nemačka i sl.); sindikat svoje akcije svodi samo

994

RAJKO DANILOVIĆ