Gledišta

na povećanje učešća u raspodeli „nacionalnog kolača”, ona je, postajući potrošač tzv. ,gnasovne kulture”, i pod njenim uticajem duhovno opustošena, naoionalno okovana i slično. S druge strane, :savremeni raz\ ? oj proizvodnih snaga i sistema obrazovanja stvara jedan nov i proletarizovan masovni sloj: studentsku omladinu, koja poseduje izvesna revolucionarna svojstva. Koja su revolucionarna obeležja tog sloja: studentska budućnost (misli se na pToizvodnu kaiijeru) sve je nesigumija, mladost koja njihovim akcijama daje svežinu i romantični zanos, teorijski visok nivo pokreta i slično. Eo ipso, umesto radničke klase na pozomicu stupa nova revolucionama snaga. 4 ) A savremeno društvo nalazi se na pragu nove revolucije. Oni koji zastupaju to gledište, ne iznose i u čemu su istorijski nove šanse Ijudskog dmštva i Ijudske slobode. Tačnije, pokret studentske levice nema novu originalnu viziju društva, nego više zna protiv čega je nego za šta je. Pored toga, najnoviji događaji, naročito u Francuskoj, potvrđuju da studentska nova levica ne može bez radničke klase da stvarno i ozbiljno uzdrma temelje postojećeg sistema, jednostavno zato što su njegove osnove „najamni rad” i radni proces kao takav. Bez radničke klase, studentska nova levica može biti samo pokret koji se buni i bori protiv postojećeg ne nudeći mu altemativu. A to, kao što se zna, nije revolucija; to je samo pretpostavka revolucije. Najveća slabost ovog shvatanja je u pozitivističkom pojmu radničke klase; naime, ono opisuje položaj radničke klase u kapitalistićki razvijenim zemljama, videći samo njegovo pragmatičko biće, a ne i istorijske mogućnosti. Nasuprot onome što radnička klasa izgleda da jeste, odnosno izgleda da je integrisana u postojeći sistem, kada taj sistem dođe u ozbiljnu krizu, onda se ispoljava njeno stvamo nezadovoljstvo postojećim i potreba za novim društvom. I, kao što potvrđuju događaji u Franouskoj, od na izgled mirne, uspavane, utopljene radničke klase u postojeći sistem, na scenu stupa njeno istorijsko biće nezadovoljna, politički odgovoma i slobodna, revolucionarno disciplinovana i jedinstvena klasa. Prema tome, nove revolucije mimo socijalističke ne može biti; nove revolucionarne klase van radničke klase, takođe, ne može biti. Nešto se, ipak, menja u njenoj avangardi, ali o tome malo kasnije. Dmgo ekstremno shvatanje polazi od dogmatske interpretacije socijalističke revolucije. Ono tvrdi da revoluciju može ostvariti samo radnička klasa pomoću svoje politioke organizacije. Za sada, još nema istorijskih uslova za takvu akciju u industrijskim kapitalističkim zemljama. I samo po sebi se, onda, razume da su akcije studentske nove levice

4 ) Takvo shvatanje zastupa, pored ostalih, Herbert Markuze, koji smatra da su novi revolucionarni suojekt studenti, omladina i naisiromasmji siojevi naroda iz geta. I u nas se javljaju slična gledišta. ~Posle bur/oasK revolucije, posle proleterske revolucije, na redu je u čitavoj bvropi re lucija mlade inteligencije". (~Susret", 1. maj 1968, sar. 10, ~Nova levica danas i ovde"). Priblizno isto shvatanje zastupa, iako sa ogradama i kondicionalu, Dragoljub Mićunović (vidi: ~Studenti i proletanjat , ~Student", 30. april 1968).

995

STUDENTSKA NOVA LEVICA; BUNT ILI REVOLUCUA