Gledišta

ispoljavanje svih Ijudskih sposobnosti itd. Socijalistička revolucija ne konstituiše socijalističko društvo, već otvara put kojim je, uz stalni odgovarajući angažman, moguće krenuti ka njemu. Bit etičkog fenomena, najkonciznije govoreći, može se izraziti kao suprotstavljenost datog, onoga što jeste i onoga što bi trebalo da bude koje je, naravno, različito od onoga što jeste i pretpostavlja se da je sa nekog gledišta i bolje od postojećeg. Različitost onoga što jeste i onoga što treba da bude čini srž pojma moralnog, jer ako bi dato i ono što treba već bili identični, etički fenomen kao takav ne bi uopšte ni postojao, ni bio moguć. Ono što ga omogućava je određena insuficijentnost stvarnosti i zahtev za dopunjavanjem, usavršavanjem, poboljšavanjem postojećeg, ono „treba da”. Međutim, taj zahtev uperen ka stvarnosti, ka njenom izjednačavanju sa idealom, za koji mislimo da sadrži ono što je „dobro”, „umno" itd., ali što nije egzistentno nosi u sebi onu bitnu protivrečnost etičkog kao etič j kog, koja je u samim njegovim temeljima, ako se u tom njegovom domenu, na tim i takvim pozicijama želi da ustraje. Reč je o tome da bez postojanja zahteva za promenom postojećeg nema etičkog fenomena. Tvrditi da postoji nešto što bi trebalo da bude i različito je od onoga što jeste, a istovremeno da to ne bi trebalo ostvariti, da, dakle, ne bi trebalo da bude, to ne samo da nije etička pozicija već je uopšte nemoguće, to je nonsens. Moramo, dakle, prihvatiti zahtev za promenom, no u trenutku kada ga prihvatimo i ostvarimo mi izlazimo iz domena etičkog, jer izjednačivši dato i ono što treba, ukidamo i sam zahtev jer je besmisleno tražiti nešto što već jeste. Ostvarivanje zahteva za promenom postojećeg koji je inherentan etičkom fenomenu, čini etičku, poziciju suvišnom, odnosno ukida je. Ako hoćemo da na njoj ipak ostanemo, moramo postaviti nov zahtev uperen ka stvarnosti itd. U svetlu Kantove koncepcije čoveka kao moralnog bića, Hegelove kritike te pozicije i njegove koncepcije čoveka kao filozofskog bića, kao i Marksove kritike Hegela i konstituisanja Marksovog pojma čoveka kao bića prakse javljaju se zbilja nedoumice o čemu je uistinu reč. Ogrešujući se o postupnost potrebnu za razmatranje svih mnogobrojnih problema koji su spomenuti, postavićemo ono pitanje koje nas prvenstveno interesuje: da li je etička pozicija moguća i održiva u svetlosti Marksovog zahteva za stvarnim, delatnim prevladavanjem postojećeg, otuđenog građanskog sveta (ono što jeste), revolucionarnom akcijom koja bi stvorila uslove za istinski socijalizam, odnosno komunizam, onako kako je to nešto bliže određeno na početku ovog spisa, gde bi čovek u osvajanju svoje budućnosti i jedne moguće ijudske smislenosti

953

ETICKI PROBLEMI SOCIJALISTICKE REVOLUCIJE