Gledišta

svoju akciju usmerio tako da ona rezultira u „ostvareni humanizam prirode i ostvareni naturahzam čoveka" (ono što treba da bude)? Drugim rečima, imajući u vidu bitno protivrečje etičke pozicije kao takve da se mora postavljati uvek iznova zahtev upućen postojećem za njegovu izmenu, tj. kada se ideal (njegova realizacija, ona faktička, ne ideaina) stalno odmiče, da bi ona kao etička pozicija uopšte ostala (nezavisno i od mogućeg tumačenja da postoje nivoi ostvarivanja saglasja ideala i stvarnosti, i da se nad svakim ostvarenim nivoom razlistavaju nove protivrečnosti, ukazuju novi ciljevi jer to je samo jedan modalitet u polarizaciji dato-ideal, gde bi etika uvek ostala moguća, jer se oni ne bi nikad u biti usaglasili) imajući, dakle, sve to u vidu, pitanje je zbilja da li bi etička pozicija mogla opstati u kontekstu Marksove misli, koji traži realno, delatno ostvarenje Ijudskog ideala (komunizma, kako je opisan u mnogim deiima, s raznih strana), i to ne filozofski, mišljeno, kontemplativno (kao što je to slučaj sa Hegelom), već upravo praktički, materijalno, stvarno (ne razmišljati samo o svetu, već ga istinski menjati!), a što je, nesumnjivo, intencija Marksove misli. Ovde bi sad već mogla početi rasprava o mogućnosti zasnivanja jedne socijalističke, odnosno marksist!čke etike, gde ona, kao etika, po jednim mišljenjima, u biti mora ostati u okvirima i na nivou građanskog sveta, i kao socijalistička nije ništa, niti može da postoji, a po drugim mišljenjima, taj atribut „socijalistička” fundamentalno je distingvira od biio koje druge, pa je ona u okvirima Marksove misli ne samo moguća već i nužda, ali nije još dovoljno razrađena itd. U ove zamršene i još neraščišćene probleme ne treba se ovde dalje upuštati, a dotaknuti su koliko je bilo nužno da bi se moglo uočiti sledeće: budući da socijalistička revolucija ne konstituiše socijalističko društvo, već posle nje postoje bar isto tolike mogućnosti da se u starom, suštinski građam skom (nezavisno od naziva) ostane, koliko i da se realno krene putem istinske izgradnje socijalističkih i komunističkih odnosa, stojeći, dakle, tek na tom prel a zu, nezavisno od toga, da li je u razvijenom socijalizmu jedna etika moguća ili nije mora se prihvatiti mogućnost jednog smislenog razmišljanja sa etičke pozicije, kada je u pitanju socijalistička revolucija. Ne treba misliti da je ova distinkcija između moralnih problema socijalizma i moralnih problema socijalističke revolucije apsolutna, tj. da su ti problemi apsolutno odvojeni i nezavisni jedni od drugih; naprotiv, kao što ćemo videti, oni su suštinski vezani jedni za dmge, na specifičan način, ali je njihovo relativno razlikovanje na početku analize, čini se, potrebno. Konstatujući to, možemo preći na samu analizu.

954

DRAGAM STOJANOVie