Gledišta

Moglo bi se reći da bi razmišljanje o moralnira problemima socijalističke revolucije najbolje bilo koncipirati tako što bi se prvo razmotrili moralni problemi svakog društvenog prevrata koji ima karakter revolucije, s tim što bi se nakon toga razmotrilo ono što je u toj problematici specifično kada je u pitanju socijalistička revolucija. U prilog torae ide činjenica da i socijalistićka revolucija, kao i razna druga velika društvena previranja kroz istoriju, ima za cilj osvajanje vlasti, što bi značilo da je ono što sadržinski određuje sve te pokrete, apstrahujući mnoge konkretne oblike ispoljavanja i različite sporedne osobine - jedna ista stvar, tj. težnja ka vlast’. U tom smislu bi jedno opšte razmatranje dalo zaključke koji bi se mogli primeniti i na socijalističku revoluciju. Razume se, na tome se ovo razmatranje ne bi smelo da zadrži zato što socijalistička revolucija osim ovog vida ima i jedan drugi, nov, koji je čini iz osnova različitim dmštvenim kretanjem od svih ostalih, a to je: socijalistička re J volucija ako je ona uistinu to je takvo praktičko nastojanje koje ima kao svrhu da se fakticitet građanskog sveta istinski prevlada stva-* ranjem sveta oslobođenog atributa koji čine bit onog negativnog u građanskom društvu, sa stanovišta ideala socijalističke revolucije, tj. iz perspektive slobode i čovečnosti. Težnja za vlašću i csvajanje vlasti u socijalističkoj revoluciji, dakle, može da postoji samo utoliko ukohko je to put za ukidanje uslova u kojima su vlast i država kao njen subjekt, kao i ostali oblici otuđivanja socijalne energije Ijudi, uopšte mogući. Socijalistička revolucija ne može značiti samo puku prom e n u nosilaca vlasti, dakle ostajanje u starom horizontu „praistorije Ijudskog dmštva" (Marks), već upravo mora značiti kraj te „praistorije”. Takva osobenost soc:jalističke revolucije baca novu svetlost na ceo problem koji je ovde predmet interesovanja, i to se mora imati u vidu. Pogledamo li neka od pitanja koja se postavljaju sa etičkog gledišta kada je reč o bilo kom dmštvenom prevratu, onda možemo uočiti sledeće. Svaki dmštveni prevrat (revolucija) svojim programom postavlja sebi određene ciljeve, njegove ideje-pokretači su inspirisane uvek željom za menjanjem izvesnih dmštvenih, pravnih, polit'čkih, religijskih itd. institucija, oblika i stmktura kao i željora za ustoličenjem novih institucija, oblika i struktura, gde to ustoličenje novog predstavlja smisao svakog konkretnog poduhvata. Materijalne i dmštvene okolnosti datog istorijskog trenutka, budući jednim jim delom podstrek i olakšica svim tim zahtevima za novim sadrže takođe i prepreke za njihovo bezbolno ostvarivanje; sadrže relativne nemogućnosti njihovog sprovodenja u život, bar ne mirnim

955

ETICKI PROBLEMI SOCIJALISTICKE REVOLUCIJE