Gledišta

tom ostao zaista ono što su pregaoci na njegovom ostvarenju imali u glavi kada su se u borbu za njegovo ostvarenje upustili, znajući da im je cilj upravo s tim, takvim osobinama jedini pra v i put k<7 njegovom ostvarenju mora biti ispravan i u sva? kom svom pojedinom delu. Kada se kaže „ispravan", misli se: saglasan u punoj meri s onim što je već u idealu (cilju) sadržano, postuiirano, ono za šta se propoveda ,da je sadržina ideala (cilja). To znači da ideal, u svakom trenutku, treba da bude prisutan u sredstvima, da njihovo specifično jedinstvo ne sme da bude narušeno, ako se želi da se tom akcijom postigne upravo takav cilj kakav se želi. Međutim, zaključak koji je izveden ne može ostati u ovom obliku. To je nemoguće zato što se njime traži apsolutno slaganje cilja i sredstva, njihovo potpuno nenarušeno jedinstvo, u smislu kako je rečeno o tome. S druge strane, mnoga Ijudska akcija uperena ka izvesnom cilju, koja zapravo znači primenu određenih sredstava, nosi u sebi mogućnost da, osim što će poslužiti ostvarenju tog cilja, izazove nešto što će cilju biti suprotno. Strogo gledano, takva je, u stvari, sva k a Ijudska akcija, i ne priznati takvu ambivalentnu prirodu i one „najčistije” Ijudske akcije zbog koje prirode je put ka idealu jednim svojim, ma i vrlo malun deiom, nužno stranputica čini se da bi značilo zavaravati se. Jednim svojim delom ili u jednom trenutku sredstva su u opreci ili nisu u punoj saglasnosti sa ciljem, ona narušavaju ono nužno jedinstvo ideala i sredstava za njegovo ostvarenje. Istorija, čini se, i ne daje nikakve dmkčije primere, već samo slike manjeg ili većeg namšavanja tog jedinstva. Ako bi se pretpostavilo da je čovek apsolutno racionalan i da tako postupa što, naravno, nije slučaj čak i tada mnoštvo pojedinačnih delatnosti u jednom dmštvenom previranju koje ima karakter revolucije ne bi moglo da rezultira u apsolutno racionalnu i skladnu akciju, nužno bi dolazilo do manjih ili većih unutrašnjih protivrečnosti. Na individualnom planu gledano, pored toga što čovek nije isključivo racionalan, treba imati u vidu da u velikim dmštvenim previranjima psiho-socijalni profil najvećeg broja nosilaca revolucionarne akcije nije takav (ili bar do sada nije nikada bio), da bi se oni bavili pitanjima jedinstva ideala i puteva ka njemu ili, bar, ne kada su u pitanju vrlo tanani i osetljivi vidovi tog pitanja, a najčešće je slučaj takav što sve vodi tome da ideal na apsolutno skladan način ne može da se ostvari. Sa mnogo razloga može se postaviti to pitanje: može li se ostvariti neka zamisao, neki ideal a da se pri tom taj ideal, bar delimično, ne izneveri, jer svaka akcija sebe i svoj smisao delimično nužno izneverava, ako se sasvim dosledno

958

DRAGAN STOJANOVIC