Gledišta

Ijanju drevne demagoške veštine nuđenja hleba u zamenu za slobodu. Oni koji su spremni da poveruju kako je takva dilema jedino moguća, moraju biti žrtve sopstvene nesmotrenosti. Jer imati hleb bez slobode znači biti u neprestanoj podaničkoj i najamničkoj opasnosti da se izgubi i to malo što se ima, i to da se izgubi u potpunoj anonimnosti koja seže tako daleko da se onaj koga zadesi nesreća da sve izgubi ne nalazi čak ni u statističkim biltenima u vidu neke apstraktne brojke ili stavke. Ne može, dakle, biti hleba niti bilo kakve individualne sigurnosti ako nema slobode, kao što ne može biti stvarne slobode ako materijalna i s njom povezana duhovna beda toliko pritiskuju pojedine društvene grupe i slojeve da ne mogu videti ni za danas ni za sutra neki za sebe mogući izlaz iz nje. Postojanje Ijudi bez stvarnih perspektiva mnogo je veća opasnost i za hleb i slobodu, nego bilo kakva antislobodarska ideologija, mada se ova poslednja uvek nađe tamo gde postoje Ijudi bez životne perspektive. Jer životna situacija takvih Ijudi sama po sebi pogoduje traženju rešenja tamo gde ga stvarno nema i ne može biti, rešenja u posedovanju hleba bez slobode. Zato se može reći da oni koji sadašnje teškoće demokratskog i samoupravnog socijalizma vide u samoupravljanju i koji se istovremeno trude da koliko god im je to moguće ukoče dosledan i duboki preubražaj etatističkog i samoupravni socijalizam u stvari igraju jednu opasnu i providnu demagošku igru. Oni nude hleb u zamenu za slobodu, nude totalnu nesigumost svih u zamenu za privremenu egzistencijalnu ugroženost pojedinih nehomogenih grupa ništva. No ne treba se zavaravati time da takve, iako prozimo varljive ponude, ne mogu imati značajnog efekta ukoliko postepeno dođe do toga da egzistencijalno ugrožene gmpe postanu socijalno homogene u tom smislu da sve teškoće draštva najviše i uvek pogađaju jedne te iste grupe stanovništva. Ove na taj način gube svoju društvenu perspektivu, vertikalna socijalna pokretljivost se opasno smanjuje, draštvo se polarizuje i postaje nestabilno. To je ona situacija u kojoj socijalistička, kao i svaka druga demokratija postaje samo prazna reč koja više nikog ne moze oduševiti da se za njeno održanje i razvijanje zalaže, ostm onih društvenih grapa koje svojim slepim egoizmom i dovode do takvog stanja.

HLEB I SLOBODA