Gledišta

rade kuzmanović

OPASKA O NECELOVITOM PRISTUPU

U dokumentu Komisije za društveno-politička i idejna pitanja nauke, prosvete i kulture CK SK Srbije, „Savez komunista i problemi kultumog razvoja u Srbiji”, uglavnom se govori o načinu sticanja dohotka i samoupravnom položaju radnih Ijudi u kulturi, dok o razvoju kulture nema mnogo reči. Ovako formulisanoj karakterizaciji ovog dokumenta može se prigovoriti da veštački razdvaja naoin sticanja dohotka i samoupravne odnose od razvoja kulture. Jer, zar način formiranja dohotka i samoupravni oblici nisu dva veoma značajna aspekta kulture i njenog razvoja? Na ovako postavljeno pitanje mora se odgovoriti pomalo dvosmisleno i jeste tako i nije tako. Određenije rečeno, u izvesnim uslovima to je tako, u nekim uslovima nije tako. Da su u ovom dokumentu način sticanja dohotka i dalji razvoj samoupravljanja dovedeni u značajnu i organsku vezu sa razvojem kulture u Srbiji, onda bi odgovor bio pozitivan. Ovako, on je negativan. Pokušaću da ovo određenije upotpunim. Način sticanja dohotka i oblici samoupravnih odnosa, i uopšte dmštveni položaj kulture, nisu nešto što je nezavisno od rada, od stvaranja kultumih vrednosti. Naprotiv, samoupravni oblici i način sticanja dohotka, pored ostalog, moraju da obezbeđuju uslove za ostvarivanje kultumih vrednostd višeg reda. A to sa sadašnjim normat'rvnim izrazoin samoupravnih odnosa u kulturi često nije bio slučaj: kada je reč o pozorištima, bilo je više prostora za osrednjost nego za izuzetnost, kada je, pak, reč o univerzitetu, pomoćno osoblje ima veća prava od studenata i u stručnim pitanjima (doktorati, na primer). Moglo bi se reći da se kulturi umnogome pristupa kao nečem jednoobraznom, kao nečem što se u svim slučajevima javlja na isti način. U

970