Gledišta

OPASKA 0 NECELOVITOM PRISTUPU

tom i takvom pristupu svakako ima nešto od uverenja da se kultume i umetničke tvorevine mogu vrednovati kvantitativnim merilima. Razume se, ne tvrdim da su kvantitativna merila nepotrebna, već da je njihov značaj sekundaran i uvek u funkoiji kvaliteta, vrednosti kulturne tvorevine. Dakle, neophodno je da se borba za samoupravljanje duboko poveže sa naporima za razvoj kulture. To povezivanje može se vršiti jedino na određen, konkretan, istorijskom trenutku primeren način. Jer način sticanja dohotka i samoupravni obhoi postaju nešto stvarno tek preko procesa stvaranja i ostvarivanja kulturnih vrednosti. Razmatrane izvan i nezavisno od stvaranja kultumih vrednosti, kategorije dohotka i samoupravljanja postaju najednom nejasne jer je iz njih umnogome ishlapio njihov istorijski sadržaj. Zato progresivne namere da država sa svojim institucionalizovanim predstavnicima ne bude tutor kultumim institucijama i samoj kulturi, da se kultura poveže sa celinom dmštvenog života, da se kultura oslobodi birokratije i kultumog gospodstva, da se odlepi od prošlog a okrene budućim vremenima teško da mogu delovati stvamo progresivno dokle god se kulturi pristupa necelovito i njenom biću neprimereno. Jer, ako se samoupravljanje i sticanje dohotka, dva neospomo značajna aspekta kulture, tretiraju osamostaljeno od razvoja kulture, zapostavljaju se dmgi značajni aspekti kulture i u krajnjoj liniji takvim načinom negira se kultura kao totalitet kultura se svodi samo na neke aspekte svoje blagotvorne prisutnosti. Konačno, osamostaljenjem i hipostaziranjem značaja samo ovih aspekata kulture dovodi se u pitanje i sama progresivna istorijska sadržina koja u njima postoji. Završavajući ovu opasku, izrazio bih uverenje da je za razvoj kulture veoma značajan razvitak dmštvene i umetničke kritike, i uopšte teorijske i kulturne samosvesti jer su to stvame, sadržajne i u pozitivnom smislu reči stabilne pretpostavke i za normativno uobličavanje određenih odnosa u kulturi i dmštvu.