Gledišta

sve što su svojevremeno sami učili moraju učiti i današnji učenici. Oni kao da zaboravljaju na činjenicu d a se stepen značajnosti čak i večno značajnih naučnih tekovdna vremenom menja i da se, shodno tome, može i mora menjati i odnos nastave prema njima.

Važnu ulogu ima i otklanjanje rane specijalizacije. U razvijenijim zemljama sve se više insistira na tome da usko stručnom, profesionalnom obrazovanju prethodi što šire i što kompletnije opšte obrazovanje, jer je utvrđeno da samo svestrano kultivisana omladina može izlaziti na kraj sa sve većim obiljem znanja i umenja neophodnih u profesijama za koje se priprema, To pokazuje koliko su grešiM oni naši školski reformatori koji su se zalagali za eliminisanje opšteobrazovne srednje škole (gimnazije). U bliskoj budućnosti će u nizu zemalja takva škola postati obaveznom, jer je sve manje poziva koji se mogu obavljati s nižom ili srednjom profesionalnom spremom. Rana specijalizacija je u današnjim uslovima anahronizam, i to ne samo zato što stručnjaoi koje ona produkuje nemaju zadovoljavajuću opštu kulturu već i stoga što su to sla b i stručnjaci. Sve je manje profesija koje se mogu obavljati zanatski, a sve više onih koje pretpostavljaju soMdna teorijska znanja. Takva znanja teško usvaja učenik čije se opšte obrazovanje svodi na ono što daje osnovna škola. Stoga se u srednjim stručnim školama sve više forsiraju i opšteohrazovni predmetd, aH od toga trpi stmčno obrazovanje. Ono što srednjim (o nižima da i ne govorimo) stmčnim školama ne polazi za mkom ni za četiri godine, više stmčne škole uspevaju da ostvare čak i za svega dve godine. Razume se, to pretpostavlja nešto duže školovanje stmčnjaka, ali taj gubitak se višestmko kompenzuje njihovom produktivnošću.

U nekim zemljama se radi i na tome da se vreme posvećeno elementarnom obrazovanju (opismenjavanju, savlađivanju osnovnih aritmetičkih operacija, upoznavanju prirodnih i društvenih pojava iz neposredne okoline i sl.) radikalno skrati tedase znatno ranije nego što je uobičajeno pristupi učenju istorije, geografije, gramatike, biologije, fizike, hemije, algebre i drugih nauka. Odgovarajuća istraživanja dokazuju celishodnost tih mera, pokazujući da intelektualne mogućnosti današnje dece umnogome prevazilaze zahteve postojećih nastavnih planova i programa. Sada se brže sazreva nego nekada, pa nas tava normirana tradicionalnim standardima ne pruža više dovoljno mogućnosti za optimalno intelektualno razvijanje učenika. Stičući znanja, učenici razvijaju svoje intelektualne sposobnosti, Tempo i intenzitet tog razvoja ne zavise samo od načina.

974

MILAN BAKOVUEV