Gledišta

sugerisane mu fetiše potrošačke oiviiizaoije, koji su,_ u stvari, releji torture i masificiranja. Čovek se isorpljuje kroz akoije u strukturama društva jer mu je sugerisano da je to put ostvarivanja slobode rada a te strukture su upravo sistem koji čoveka otuđuje od proizvoda rada, srozavajući ga na radnika sopstvenog porobljavanja... Jedina pravilna reakoija na surovost ovog univerzuma jeste pobuna ili revolt, ali, na žalost, i revolt je integiisan u sistem opresije i eksploatacije, i revolt je u monopolu vladajućih sila opresije i revolt je postao tržište, aktivna konsumacija ideoloških ili ludističkih igrački. Revolt dobija od strane vladajuoih sila materijalne stimulanse, organizaoiju i propagandu kroz sve obiike mass-media te ovaj totaMtami, ’jednodimenzionalni univerzium’ uključuje u svoj totalitami monopol i revolt, uspevajući ne samo da ga instrumentalizira u smislu nagomilavanja kapitala već i u smislu difuzlje iluzije slobode čiji se okviri i oblici sigurno i pouzdano kontrolišu. Herojd ovog veštaokog i državostimulisanog revolta, šireći svoje lamente i trsenja kroz masovna i kontrolisana sredstva komunikaoij a, jesu, u stvari, plaćenici sila opresije, iscrpljujući i piivlačeći u svoje jalove pokrete sve potencijalne energije pobune. Tako se lamentira surovost sveta i tražd se, u stvari, ne defiinitivno ukidanje proizvođača surovosti, već üblažavanje surovosti. Tako se surovost fetišizira kroz gromoglasne pobune i marševe protiv ’nuklearne bombe’, ’ratova’ ovamo ili onamo, premda su to samo daleke posledice jednog totalitamog i monstmoznog sistema od koga se traže takve koncesije, ali se on sam nikada ne dovodi u pitanje niti pod udar revolta.”

KULTURNI RADNIK br. I—2/1968.1—2/1968.

Ovaj dvobroj „Kultumog radnika” donosi diskusiju o temi „Perspektive socijahstič-

ke revolucije”. U redakcijskojn napomeni o razlozima izboras ove teme za diskusiju, između; ostalog, se kaže; „Osim interesa koji po sebi' pripada temi, na takav nai:. je izbor ponukala još i okol-1 nost da se danas u svijetu d tome mnogo raspravlja i pi; še (naročito u časopisima) : to tako da rasprava opsegoirr. znatno prelazi organizacijskc okvire zainteresiranih partijar pa čak nije pretjerano tvrditi da su pokušaji orijentacije t; toj problematioi postali važnt.. duhovno pitanje prema kojenr mora zauzeti stav svako tko; želi razumjeti suvremenu si >: tuaciju i snaći se u njoj. Niji; stoga čudo da su se problemir vezani za ovu temu, našli u pi; vom planu misaonih napom mnogih suvremenih mislilacgi' publicista itd., kojd na izglei; nemaju nikakve bliže veze djelovanjem komunističkih ili sooijalističkih partija. Za nas same svakako nije nevažnr da te probleme uzmemo ' znanju; naposlijetku, u vrsti i načinu na kojd razumijemr. previranja i kretanja socijali;; tičke ideje u svijetu neposrti, dno dolazi do izraza dubinr: ild plitkoća, suvremenost i: anahronizam našeg vlastitoo razaurdj evan j a soci j alizm:: Neće biti pretjerano ako u.i. tvrdimo da sustavno ignorim nje tih problema u svjclskir. razmjeraima dovodi do svoj : '[ vrsnog provincijalizma u nr. šim vlastitim koncepcij am r. do u sebi zatvorenog, horiz-is nata lišenog, provincijalncj; samozadovoljstva koje deza s tualizira i zasjenjuje kako deju tako i realnost socijalfil ma.“

VJEKOSLAV MIKECIN; Dij me i mogućnosti socijalističlt transformaciie; ZVONIMI; BALETIC; Ekonomsko-pro:: vodni kontinmtet društva i n dnički pokret; RENE LOVR. NCIC: Suvremena situaciji retrospektiva i analogiji IVAN KUVACIC: Mogućno;:: revolucioname akcije u sis;: mu razvijenog kapitalizmn ZVONKO POSAVEC: Nega ja i revolucija; IVAN BABI: Sta znači „totalitet revolui je”; VELJKO CVJETICANI Socijalizam i struktume pot< mjene suvremenog industi:

1254