Gledišta

obezvređivanje čovjekovog svijeta. Otuđeni čovjekov proizvod, njegova otuđena predmetna djelatnost, njegova otuđena generička bit i njegova otuđenost od drugog čovjeka izraz su i osnova svih oblika socijalnog robovanja. Ali to ropstvo kao i sama osnova iz koje izrasta privatno vlasništvo i podjela rada stvara materijalne i društvene pretpostavke radikalne čovjekove emancipacije. Drugim riječima, čovjekovo se biće moralo svesti na apsolutno siromaštvo da bi iz sebe moglo roditi svoje unutrašnje bogatstvo. To tek omogućava krupna industrija koja privodi Ijudsku zajednicu onom stupnju njegovog razvoja koji omogućava da se pristupi oslobađanju rada i postepenom ukidanju samootuđenja u svim njegovim oblicima i na svim područjima društvenog života. Na samom kraju toga razvojnog puta čovjek će prisvojiti i organizirati svoje snage kao društvene snage, povratit će se samom sebi i realizirati svoje generičko biće. Ostvarit če se zbiljsko prisvajanje čovjekove suštine od čovjeka i za čovjeka. Nestat će svakog privatnog vlasništva, svake podjele rada i samog rada kao sredstva za život čovjeka. Rad će prerasti u samodjelatnost a samodjelatnost će se podudarati sa materijalnim, političkim i duhovnim čovjekovim životom. Razvitak Ijudskih snaga bit će svrha samom sebi i čovjek će konačno postati univerzalno i posve slobodno biće; dakle, bit će to totalan čovjek u univerzalnoj zajednici, društveni, „očovječeni čovjek” koji će istinski proizvoditi oslobođen od fizičkih potreba i osjećaja i nagona za privatnim posjedovanjem. Historija je, međutim, temeljita i prolazi mnoge faze kada sahranjuje staro dmštveno uređenje. Tako se i oslobađanje rada i potpuna emancipacija čovjeka ostvamje kao postepeni povijesni čin koji je zavisan od stupnja razvoja dmštvenih materijalnih proizvodnih snaga i nužnih odnosa proizvodnje i prometa među Ijudima. A kako se poticaji za ove promjene nalaze u samoj oblasti draštvene materijalne proizvodnje, i borba za neposredno dokidanje otuđenosti, za čovjekovo oslobođenje i dignitet mora upravo ovdje početi i najpre tu pobijediti. Osnovni je zadatak socijalističke revolucije da likvidira do kraja najamne dmštvene odnose. Marx je to jasno formuhrao u obliku zahtjeva za osvajanjem političke vlasti od strane proletarijata, eksproprijacijom eksproprijatora, prenošenjem sredstava za proizvodnju u dmštvenu imovinu, pretvaranjem fonda akumulacije u zajedničko dobro udmženih proizvođača i učvršćivanjem radničke klase kao vladajuće klase u svim porama ekonomskog života dmštva. Ostvarenjem ovog plana postiže se potrebno oslobođenje radničke klase i stvaraju politički i socijalni uslovi za daljnje prevladavanje čovjekove otuđenosti.

1071

KARL MARX I SUVREMENA ETAPA NAŠE revOlucije