Gledišta

Poznati su dobro razlozi zbog kojih je povijesni razvitak išao nešto sporijimkoracimaidonekledrugimpravcima kretanja. S jedne strane zato što revolucija nije pobijedila u vrijeme kad je to Marx očekivao i što nije, prema njegovim predviđanjima, najprije zahvatila najrazvijenije zemlje svijeta. Kapitalistički svijet je ušao u razdoblje svoje monopolističke organizacije i neviđene ekspanzije proizvodnih snaga i proizvodnosti rada. Socijalističke revolucije pobjeđuju tek u našem stoljeću, i to najprije u jednoj a zatim tek postepeno i u drugim zemljama svijeta; štaviše to su zemlje koje su u pravilu krajnje ekonomski nerazvijene i za brži socijalistički preobražaj nepripremljene. Tako se na drugoj strani mladi socijalistički poredak našao pred problemima i zadacima koje je na ekonomskom planu trebalo da rješava kapitalizam, a na planu međunacionalnih odnosa buržoasko-demokratska revolucija. Nerazvijene proizvodne snage prate nerazvijeni odnosi proizvodnje pa, prema tome, i malobrojna radnička klasa s kojom počinje život nova zajednica. Prirodno je ida u takvim prilikama novi poredak ima posve neznatne mogućnosti da istakne svoje prednosti pred kapitalističkim društvenim uređenjem. Umjesto pitanja o metodama oslobađanja rada i razvijanja humanih odnosa među Ijudima, u prvi plan izbijaju pitanja o metodama i putevima oslobađanja zemlje iz zaostalosti i od ekonomske i političke zavisnosti, što tek treba da je osposobi za socijalizam i socijalistički društveni preobražaj. A brzi ekonomski razvitak treba ostvariti u uvjetima kada ekspanziju proizvodnih snaga i produktivnosti rada u najnaprednijim državama jedva mogu da prate i razvijenije kapitalističke zemlje. Zbog toga su i opasnosti od birokratizacije novih struktura i novih odnosa proizvodnje ne samo mnogo veće već gotovo i neizbježne. Taj put je uglavnom iza nas, ali njegova kritička analiza još nije u potrebnoj mjeri ostvarena. Možda se moglo i drukčije u nekim rješenjima postupati, a možda i nije. U svakom slučaju, to su slavne stranice naše povijesti i tako mnogo uspjeha u tako kratkom razdoblju nikada ranije nismo postigli. Ali je to ujedno i razdoblje u kojem su se formirali i strukturirali takvi odnosi proizvodnje materijalnog, političkog i duhovnog života društva, koji u novije doba na ovom višem stupnju razvoja društvenih proizvodnih snaga postaju pretijesan okvir za moguće brže ekonomsko, socijalno i kulturno napredovanje i napose za nužne promjene u društvenom položaju i angažiranju pojedinih slojeva zajednice, u prvom redu radničke klase. Najznačajniju kariku osnovnog odnosa proizvodnje socijalističke društvene zajednice odnosa između materijalnog i duhovnog rada čine odnosi između

1072

DR ADOLF DRAGICEVIĆ