Gledišta

isforijske zakonitosti, dok se druga, nalazeći da je ideja r sama po sebi spekulacija, i otud apstrakcija bez pravo . težine, temelji na pragmatičkim premisama i, eventualno, ,c na klasičnim oblicima patriotizma i nacionalističke sim- • bolike. Ukoliko, dakle, mnoštvo pojedinačnih ideoloških d pretpostavki svedemo na dva osnovna pola, videćemo lako p da je u pitamju, uvek, sukob dva shvatanja sveta, od kojih ' svaki pripisuje onom drugom da otelotvoruje priucip de- ■ strukcije. I iz toga jasno proizlazi ideološka obojenost sva- ■ kog doktrinarnog napora. Ostaje nam još, na temelju ovih opštih razmatranja, da izbiiza s pogledamo onaj obMk rasuđivanja koji je, jednim. delom, ,j prisutan u „Mostu na reci Kvaj”, ćdi koji je, razvijen i i modehran prema okolnostima, eksponiran u nizu filmova s u kojima je istovremeno služio i kao ideologija i kao sadržaj. To je shvatanje rata kao viteškog, da se ne kaže e sportskog nadmetanja; shvatanje rata kao šahovske partije u kojoj se poštuju pravila, ali pri čemu, ipak, nekome pada v glava posle bezbroja kombinacija pomoću kojih superiorniji duh dolazi do konačnog cilja. Izvesni savremeni anali- ■ tičari voie da tvrde kako do sloma epohe viteštva u .zapađ- -. noevropskoj duhovnoj tradiciji nije došlo usled pronalaska £ baruta ili zbog usavršavanja ratne tehnike, već usledfb postepene erozije viteških ideala; ah ako u ovom vremenu i još srećemo njegove razbacane ostatke, razlog je tome što c se priroda rata nije izmenila i što još (uvek) postoje prh vatni ratovi. Svaki strateg, u dzvesnoj meri, samom ćinjenicom da u sebi inkamira motiv i pobudu, a preko njih : : i sam dij, akciju koju vodi delimično poistovećuje sa vh teškom tradicijom: to je ono što se naziva vojničkom eti-' kom. Taj aspekt daleko od toga da je tuđ preokupacijama c filmskih autora, bilo da oni tretiraju temu na najvišem ili najnižem nivou- on je, podjednako, dramski sadržaj kohko i dramaturška forma. Međutim, potrebno je naznačiti da je ova vrsta filmova, izrazito determinisana praktičnim okolnostima, moguća samo u takvim istorijskim d situacijama koje se kvalitativno bitno razhkuju od ratne e situacije o kojoj film neposredno govori. U izvesnom a smislu, viteška postavtka ima samo retrogradnu vrednost, , o čemu otvoreno svedoče filmovi posvećeni generalu Romelu t (Rommei), nastali post-festum. U tome, naravno, ne treba ; videti čin rehabilitacije ideoloških pretpostavki jedne s strane angažovane u sukobu niti uobraženu širokogrudost :: protivniika, već nastojanje da se viastita cena potvrdi isticanjem protivničkih vrednosti. Razume se, sa stanovišta; istomj'skog i ideološkog determinizma ovakvi su pokušaji bez vrednosti; ali sa stanovišta umetničke evokacije, zato što se odriču shematizma ili, bar, što razvijaju jedan n kompleksniji shematski odnos, ovakve su težnje preduslov jednog sadržajnijeg umetničkog efekta. Kloneći se prag : ; matičkih pojednostavljivanja, ovakvi filmovi takođe su i. zarobljenici složenije strukturisane sheme, koju predodrejt. đuju standardizovane premise; međutim, sada je ta shema;

1374

21KA j BOGD.UN’OVIC