Gledišta

raju iupravo bolna d esenoijalua iskustva rata. Ali, ukoliko zanemaruno potrebe shematizovane dramaturgije i uproš- ■ ćene ideologije, biće ooigledno da ova vrsta fihnova ima sasvim malo vrliina na osnovu kojih bdsmo dh mogli izvući iz njdhove sasvim legalne anonjhnnosli. Ako je, međutim, često nemoguće u fihnovima kojd obrađuju ratne teane dobitđ direfctno izloženo stanovište o ratu, maikaor i pravednom, u smislu u fcorae smo već govorili, razlog je tome što su fiknovd o ratu, upravo usled toga što ispovedaju nefce od 'hrtraih tradicdonalnih slogana 'izvesne državne dli nacionakie zajedmice, suočeni uvek s izvesnim tabuima kod kojili nevolja nije u tome što su dsfctirand odmafcud ,/odozgo”, 1 već što čine sastavni deo široko akceptdrane dubovne indok•trinacije. Mi smo zadojend pojmovima slobode, patriotizma, n-acionalizma, i osetljivd smo, kako From prdmeđuje, i na povredu onoga makar što ih samo simboličkd reprezentiije. Proma tome, u pitanju je stanje duha koje se kod Ijudskog bića, kao pripadnika izvesne šire zajednice, formdra nezavisno od tneke speoifione dokrtrine ild određene političkodruštvene ideologije. Ne smetnimo s tuna da ovo stanje . duha, koliko god predstavljalo suštinski zalog slobodarskih i traddaija, istovremeno predstavlja i prerogative mdlitarizma. Nije, stoga neobično što veoma velifci broj filmova, pokrivajući prave pobude široko usvojemm motivaoijama, otelotvoruje izrazite militaristdčke ambicije. Uzdižućd na pijedestal izvesne Ijudske osobine i vrednujuoi ih kao etićke kategorije, mi, kako kaže Amold Tojnbi (Arnold Toynbee) u fcnjizi „Rat d civiiizacija”, zaboravljamo da je hrabrost, : na primer, jedna od bitnih „vojmčkih vThna”: uzimajući pojam hrabrosti fcao meru po kojoj isudimo čoveka, mi je implioitno iprihvatamo i kao jednu od bitndh vojaiokih vrlina. Posredndm putem, kako Tojnbd navodi u svojoj analizi, naše modemo doba saživelo se sa ratom kao jednom od neminovmh okosnica naše sudbime; što će reći, svake oivilizacije u Ijudskoj dstoriji. Nesumnjivo, to je posledica brižljivog kultivisanja izvesnih radtova u kojima je, kao u sledećem odlomku dz Moltkea (Moitke), prilično lako prcpoznatd vektorsfeu vrednost forraule istorijskog determ-inizma: „Trajni mdir je san čak ne ni lep san a rat predstavlja svojstvo božanskog poretka univerzuma. U ratu ispoljavaju se najplemenitdje vrline čovekove: hrabrost i nesebičnost, vemost dužnostd i odricanje koji neće ustuknuti nd. pred žrtvovanjem samog života. Bez rata, svet bi utonuo u materijaldzam”. Staviše, zaključuje Tojnbi, uka- zujući na doktrimarni karakter Moltkeovih razmišljanja, ovaj pamegiirik koji odaje direktnu strast žreca koji veruje ; da se jedino destrukcijom može održati ravnoteža univerzuma, 'U ooitoj je suprotnosti sa praksom i uverenjima £ pojedindh od istorijskih uzora na koje se poziva kao na velike prknere prošlosti. Moltkeov stav, bez sumnje, pruža ; teorijsku osnovu pojedinim od doktrina modemog vremena, fašizmu, na primer, što je lako vddljivo iz Musolimjevah (M-ussolini) refleksija, prema kojima „jedino rat dopušta Ijudskoj energiji da se ispolji u maksdmalnoj ten- -j ziji... d jedino on daje pečat uzvišenosti nacijama koje 3 imaju hrabrostd da mu pogledaju u lice”.

1376

21KA 3OGDANOVIC