Gledišta

Imovi, dakle, nastali u epohi nacizma i fašizma kako lepo svedoči opus Leni fon Rdfemštal (Leni von Riefenstahl) nadilazili su doktriname pobude, nastojeći da vojevanju daju metafizički smisao. Razume ise, ogramičeni tekućim pragmatičkim potrebama, oni su u svojoj dramaturgiji simplifiikovali ovaj miMtairistički zanos, svodeći ga na jednostavnije i tradicionaino prlhvatljivije kosnkretizacije. Nastojeći da, u tom smislu, budu „tumaoi svoga vremena", filmski autorii su, možda više intuitiivno nego svesno, svojim delikna daiM karakter ilustracije istorije shvaćene kao „socijalna psihologija”. U svdm dokrtinama u istoriji, zadsta, osnovna je bila potreba psihološke identifikac'je na nivou određene društvene zajednice; filmovi, otud, ipropovedajući iz\ r esni ideoiošfci stav, samo izražavaju svest izvesne socijalne sredine o sebi samoj, i njenu osnovnu ambicdju da svoje samosaznanje, kao nekd božanstfci zaiog, ućine umvorzalnom religijom.