Gledišta

~I TU SAM UPOZNAO NAROD, KOJI SAM ZNAO SAMO PO CUVENJU ... " („KISE ZEMLJE MOJE")

slobodan novaković

ŠTRBAC

I. Mileniko Strbac po svom rediteljskom senzibilitetu i po svom shvatanju filma, pripada onom autorskom krugu znaćajnih beogradskih doikumentarista iz koga potiču i Stjepan Zaninović, Krsto Skanata, Dušan Makavejev, Puriša Đorđević ili Aleksandar Petrović. Mada veoma različiti i stilski izdiferencirani, ovi reditelji su godinama izgrađivali jedan osoben odn o s prema realnosti: prodirući s kamerom, do-sledno i uporno, u autentične životne ambijente, oni su otkrivali i surovost i poeziju te realnosti. Baveći se savremenim životom, svaki na svoj način, ovi reditelji su vremenom evoluirali do vlastitih dokumentaristiokih stilova i metoda. Neki od njih su, sasvim spontano, preneli ta svoja dokumentaristička shvatanja i u naš igrani film: unoseći nove moralne i estetičke vrednosti u savremenu srpsku kinematografiju, formulišući i iskazujući mentalitet određene sredine, ovi dokumentaristi su toj nacionalnoj kinematografiji dali novu fizionomiju i novi polet, omogućivši joj da se vine do svojih najzrelijih ostvarenja (počevši od „Ljubavnog slučaja”, „Devojke” 1 , Jutra”, do „Buđenja pacova” i „Skupljača perja”). Prelazeći dug i složen put od dokumentarističkog percipiranja konkretnog životnog ipodatka, do zrele i dvosmislene vizuelne metaforičnosti igranog filma savremeni snpski film, rastući iz dofcumentamog filma, neprestano se otvarao prema realnosti, sve dok se s njom nije identifikovao. Ođbacujući ideologiju u ime života, zanemarujući „opšte istine” i „dnevnu politiku”, izrugujući se dogmatskim pogledima na društvo i svakom šablonskom načinu miš-

1378